nedjelja, ožujka 22, 2009

Savjet za bolji i kvalitetniji život-za depresivne

Pisala sam o necemu slicnom skoro u mom proseravanje folderu i dosla do konstatacije da je svet zvanicno otisao u kurac.
Ali mislim da je to vidljivo,nisam zapazila nista novo sedeci u sobi,filozofirajuci za laptopom i izigravajuci Carrie Bradsho.
Sad cu videti da iskopam i postavim ovde.

Evo i mog izliva kreativnosti na slicnu temu smile.gif
Ovo sam pisala neposredno pred novu godinu ja mislim.


"Rešila sam da batalim klabing na duže vreme,možda jednom u par meseci da razbijem monotoniju.
Nije da odrastam,naprotiv stagniranje u završetku adolescencije mi prija.
Jednostavno je sve već viđeno i ne želim da gradim ponovna iščekivanja i kriterijume koji su davno srušeni.
Počinje da mi smeta gužva,umorna sam koliko god da spavam i mnogo je dosadno.
Dosada,dosada.Jebena dosada.

Klabing je sad najpopularniji sport među omladinom.Bar kvantitativno.
Gomila klinaca u "fuck me im a superstar" fazonu koja izlazi pod izgovorom provoda da bi se zapravo bili viđeni u novim komadima odeće sa nekom novom spikom.
I gomila matoraca koja je izašla ne bi li se osećali mlađe i življe adaptirajući u svet mladih.
Teško mi je da zamislim sebe na takvim mestima prisebnu.
Dobijem želju da strpam sve moguće psihoaktivno u sebe.
Ne umem drugačije da uđem u ceo taj trip, jbg.
Euforija je davno prestala.Jer zapravo nikad nije ni trebala da bude tu.

Još davno je neosetno nastupio kraj jednog čitavog doba.
Heroji i idoli su davno zamenjeni dokumentarcima o istim.
Sad su jedino ostali ostali matori ljudi i njihove priče o davno izgubljenim snovima ranijih generacija.
Tuga,bol,problemi su nekad spajali ljude a danas su vešto zabrađeni.
Sakriveni iza veselih osmeha,lepih lica i gomile šminke.
Retko ko se potrudi da uzleti i izdigne se sa tla,
Danas se samo pada u ovo čistilište koje se naziva današnjicom gde zapravo i nije toliko loše.
Samo se ne da videti put od magle."
Sitnica

Pravi razlog za sreću je nešto drugo nego ono što toliki misle da jest pa tražeći na krivom mjestu ne nalaze ništa i padaju u očaj. Sreća je spoznaja da nema apsolutne sreće o kojoj nerazumno sanjamo i mogućnost da nam se životi srede u granicama njihovih mogućnosti. Sreća je osjećati granice nečega, približno znati šta se čeka. Sreća je prilika da se shvati da samoća nije nesreća, nego prilika za razmišljanje i predah. Čini mi se, napokon, da sreća nije u oponašanju tuđih recepata za sreću i da trenutak sreće svakome dolazi u njegov čas, kad je čovjek zreo da ga dočeka i zadrži. Sreća je osjećaj da to jest, ali ne mora obavezno biti muškarac ili žena, a ako već jesu, da nije nikakva sreća pritisak na njih da nas usreće. Jer, sreća ovisi u prvom redu o nama. To saznamo možda tek kad uđemo u jesen života. Nije prekasno ako smo sačuvali bistru glavu i nježnost srca. Oni nam mogu poslužiti za to da se, s onim što smatramo srećom - usrećimo.
Disturbed mermaid

Kako ne bi okolo gledali
niz ulice su nam poredali
velike slike u boji na kojima točno stoji
kako izgleda sreća kad se uveća
a mi svakoga jutra kao vojnici idemo
po svoje mjesto na slici

sreća u braku ima mamu i tatu
i zdrave zube na jumbo plakatu
to je bijela suprugova žena
koja koristi pravi deterdžent
za uredni i čisti ambijent

pod neonom hipermarketa
gdje nasmijana lica guraju kolica
u naručju jeftinijeg svijeta
tamo nas čeka,tebe i mene
blistava sreća u pola cijene

što nam treba u životu
za tu sreću,pa na stotu?
jedan klik u photoshopu
i već smo spremni za Europu

Kako nebi okolo gledali
niz ulice su nam poredali
velike slike u boji na kojim točno stoji
kako izgleda sreća kad se uveća
Filter

1 komentar:

Anonimno kaže...

Добар старт