Branka Huljev1, Nives Đurašković1, Slađana Štrkalj-Ivezić2
1 Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije,
2Dnevna bolnica, Psihijatrijska Klinika Vrapče, Zagreb
Sažetak
Prema očekivanjima do 2020 godine depresija će postati drugi vodeći javnozdravstveni problem na svijetu, odmah iza ishemijske bolesti srca. Posebno je zabrinjavajuće da od depresije pati sve više djece i mladih.
Depresija u djece vrlo je slična depresiji u odraslih i ako se ne liječi može dovesti do neuspjeha u školi, štetne uporabe alkohola i drugih sredstava ovisnosti, a u najtežim slučajevima ponavljajućih razmišljanja o smrti, do pokušaja ili izvršenja suicida…
U travnju 2005. godine upitnikom na simptome depresije prema 10. Međunarodnoj klasifikaciji (upitnik je preuzet od stručnjaka Dnevne bolnice Vrapče) anketirano je 213 učenika srednjih škola u Omišu (gimnazija, srednja strukovna škola i zanatska škola). Osjećaj gubitka energije i umor je najčešći simptom, 40,1% anketiranih učenika. 34,4% se žali na slabu koncentraciju i teškoće donošenja odluka, dok se 31,6% često osjeća tužnima i bezvoljnima. Samopoštovanje je sniženo kod 24,5% anketiranih adolescenata, dok je njih 22,2 % izgubilo interes za uobičajene aktivnosti. 21,7 % ima jak osjećaj krivnje, dok 19,8% pesimistično gleda na budućnost. 16,5% učenika se žali na promjenu apetita i 15,6% na poremećaj spavanja, a 9% ima ponavljane misli o smrti ili samoubistvu.
Učenicima s 4 i više potvrdnih odgovora preporučeno je savjetovanje s liječnikom, kako bi se odredio dalji terapijski postupak. 4 i više potvrdnih odgovora imao je 41 učenik, gotovo petina anketiranih. U ovoj potencijalno rizičnoj grupi 13 učenika (6,1%) je kao jedan od simptoma imalo razmišljanje o smrti ili suicidu. Smatramo da je ovo vrlo rizična grupa djece koja zahtijeva savjetovanje i daljnju psihološku podršku kao i nadzor ili pomoć psihijatra.
Ključne riječi: adolescenti, depresija, screening, savjetovanje
Prema procjenama SZO depresija će do 2020.godine postati, drugi vodeći javnozdravstveni problem na svijetu, odmah iza ishemijske bolesti srca. Zabrinjavajuće je da od depresije sve više pate djeca i mladi. Podaci Službe za socijalnu medicinu HZJZ, iz 2002. godine, pokazuju da je u starosnoj skupini djece i mladih do 19 godina starosti evidentirano više od 16 000 onih s poremećajima u ponašanju ili duševnim poremećajima, s tendencijom godišnjeg porasta broja bolesnika za 500 do 700.
Vrijeme adolescencije vrijeme je velikih promjena, skokova u sazrijevanju, ali i kriza. Tinejdžer nije više dijete, a nije još odrasla osoba. Kako bi krenuo naprijed, nerijetko prvo kreće nekoliko koraka unatrag. To je uzbudljivo doba traženja vlastite samostalnosti, nove ličnosti, često zbunjujuća prilagodba na «novo tijelo». Napuštajući sigurnost djetinjstva, preuzimaju odgovornost odraslih. Česti nesporazumi roditelja i adolescenata dodatna su otežavajuća okolnost. Ponekad je biti roditelj adolescenta jednako teško životno iskustvo kao biti adolescent. Život s adolescentom se obično poklapa s krizom srednje dobi roditelja i problemima sa sve starijim vlastitim roditeljima.
Još unatrag nekoliko generacija, razdoblje adolescencije u današnjem smislu nije ni postojalo. Adolescencija je bila «kao predvidljivo putovanje vlakom s vagonima koji su došli na odredište svi u isto vrijeme», a danas je to «neizvjesno putovanje automobilom na autoputu», čime se stvara privid slobode i autonomije, gdje vozač donosi individualne odluke. Produljenje redovnog obrazovanja uzrokovalo je da je prelazak iz djetinjstva u svijet odraslih postao dulji i postupniji, što može biti prednost jer mlada osoba ima vremena i mogućnosti pripremiti se na budući život, no može dovesti i do određenih problema. Najznačajniji su među tim problemima kriza ostvarivanja vlastitog identiteta te življenja u konfliktu između potrebe za samostalnošću i ovisnosti o odraslima.
Separaciju od roditelja prati anksioznost koja je vezana uz dvojbu adolescenata, odrasti ili ne, a prati je faza tzv. prirodne žalosti zbog procesa odvajanja od roditelja. Zato mnogi autori depresiju u adolescenciji smatraju normalnim fenomenom koji je vezan uz separaciju od roditelja. Naime, blage depresije, odnosno promjene raspoloženja, prolazne su pojave i odnos zdravog adolescenta koji nastoji razriješiti odvajanje od roditelja i osamostaliti se. Takva depresivna raspoloženja u službi su razvoja i nemaju stalnu kliničku sliku. U kojem će pravcu psihički razvoj mlade osobe teći, ovisi o mnogo faktora: o naslijeđu, o biološkom i psihodinamskom razvoju, utjecaju okoline...
Društvo je nesklono vjerovati da djeca i mladi mogu biti depresivni i suicidalni, ali ponavljani slučajevi djece koja doživljavaju izrazitu tugu i iritabilnost, promjene koncentracije i aktivnosti, apetita i spavanja, uz suicidalne misli i beznadnost, potaknuli su interes europskih pedopsihijatara, koji su prvi put službeno 1971. godine istaknuli potrebe depresivne djece i adolescenata. Depresija u djece vrlo je slična depresiji u odraslih i ako se ne liječi može dovesti do neuspjeha u školi, štetne uporabe alkohola i drugih sredstava ovisnosti, a u najtežim slučajevima ponavljajućih razmišljanja o smrti, do pokušaja ili izvršenja suicida…
Ponukani ovim činjenicama autori su proveli istraživanje u lokalnoj zajednici, kao doprinos prepoznavanju ove rastuće patologije adolescenata. U travnju 2005. godine provedeno je anketno ispitivanje kojim je obuhvaćeno 213 učenika srednjih škola u Omišu; 110 učenika prvih razreda i 103 učenika završnih razreda. Anketom su obuhvaćeni svi profili srednjih škola u Omišu: gimnazija, srednja strukovna škola i zanatska škola. Učenici su odgovarali na anonimni upitnik od 10 pitanja, kojim se vrednuje osjećaj depresije. Upitnik je preuzet od stručnjaka Dnevne bolnice Vrapče Zagreb, koji ga koriste u praktičnom radu. Koncipiran je koristeći se mogućim simptomima depresije po 10. Međunarodnoj klasifikaciji bolesti i pitanja uključuju sve relevantne pokazatelje depresije.
Osjećaj gubitka energije i umor je najčešći simptom; 40,1% mladih odgovara potvrdno na ovaj upit. 34,4% ispitanika ima teškoće s koncentracijom i donošenjem odluka a 31,6% navode da ih muči osjećaj žalosti i utučenosti. Osjećaj sniženog samopouzdanja javlja 24,5% , a njih 22,2% nema više interesa za uobičajene aktivnosti. Nadalje ,osjećaj pretjerane krivnje za bilo što potvrđuje 21,7% učenika, a 19,8% razmišlja na pesimističan način o budućnosti. Smetnje apetita ima 16,5 srednjoškolaca, a 15,6% spavaju loše. O smrti ili samoubojstvu često razmišlja 9,0% mladih.
četvrtak, veljače 26, 2009
ponedjeljak, veljače 16, 2009
Još o sajtu
Danas sam ga napokon dovršila sajt.Tako sam primjetila da osim blogha u sklopu sajta ima i forum.Prevela sam naslove stranica na hrvatski,otvorila forum i malo izreklamirala sajt prije toga i eto novih članova.Zasada ima 9 članova skupa sa mnom.Tako da će ovaj sajt najvjerovatnije biti pokusni dok će kasnije biti neki platni hosting ali ne preskup za moje prihode.
srijeda, veljače 11, 2009
Napokon sajt
Pored ovog bloga danas sam se malo ajmo reć poigrala sa besplatnim web hostingom te napravila sajt di se također nalazi blog.Samo što će taj blog biti isključivo sa pričama forumaša.Još samo da sredim banner i većina posla je gotova.
http://astrica.webs.com/index.htm
ponedjeljak, veljače 09, 2009
Depresija
"Svjetska zdravstvena organizacija je ustanovila da je depresija 4. najveći svjetski zdravstveni problem, a 2020. godine biti će 2. svjetski zdravstveni problem. Depresija je najveći uzrok nesposobnosti među odraslima."
Murray i Lopez, 1996.
Uvod
Često neprepoznati poremećaj
Visoki postotak neliječenih i neprimjereno liječenih
Velika smrtnost
Gubitak radne sposobnosti
Tablica 1. 10 vodećih uzroka radne nesposobnosti u svijetu 1990.g. prema SZO
Kako prepoznati depresivni poremećaj i postaviti dijagnozu
Koji su kriteriji za veliku depresivnu epizodu (prema DSM-IV)
Oblici depresivnog poremećaja
Liječenje depresivnog poremećaja
Popis literature
Uvod
Depresija se ubraja u najranije opisane bolesti u povijesti medicine, a danas je to jedan od najčešćih psihičkih poremećaja. Tijekom druge polovine 20. stoljeća izrazito se povećala učestalost depresije, tako da po nekim mišljenjima ulazimo u doba melankolije. Veliki je problem što u općoj populaciji ima dosta zabluda, mitova i neznanja o depresiji i mnogi uopće ne znaju da je depresija bolest i ne traže stručnu pomoć. Često se misli kako je depresija samo prolazna slabost, nedostatak morala, odraz manje vrijednosti, to jest nešto što se rješava jakom voljom, čvrstom vjerom u Boga itd.
Epidemiološka istraživanja pokazuju kako svaka 5. žena i svaki 10. muškarac tijekom života može doživjeti barem jednu ozbiljnu depresivnu epizodu. Učestalost depresivnih poremećaja u općoj populaciji je između 3.6 i 6.8%, a po nekima je učestalost i znatno veća, čak i više od 20%.
Sukladno tome možemo pretpostaviti da u Hrvatskoj ima više od 100.000 osoba koje pate od raznih formi depresivnog poremećaja.
Depresija je poremećaj koji se javlja epizodično, a u više od 80% osoba s prvom depresivnom epizodom pojaviti će se nova depresivna epizoda. Neliječena depresivna epizoda u načelu traje od 6 mjeseci do 2 godine, a ponekad čak i uz pokušaj liječenja može trajati doživotno. Takvih slučajeva ima 15-20%. Neliječena depresivna epizoda praćena je znatno većim rizikom od javljanja nove depresivne epizode i kronifikacije postojeće.
Često neprepoznati poremećaj
Zbog neobaviještenosti, depresiju kao bolest često ne prepoznaju ni osobe koje pate od nje, kao ni njihova najbliža okolina, čak i kada depresija uzrokuje ozbiljne osobne, bračne, obiteljske i profesionalne poteškoće. Porazna je i činjenica da liječnici primarne zdravstvene zaštite ne prepoznaju čak i do 60% depresivnih osoba koje su im se obratile za pomoć. Razlog tomu, uz ostalo, jest i u pojavi brojnih somatskih simptoma u depresivnih bolesnika, odnosno, neke depresije su maskirane i imaju "šuljajući" karakter.
Visoki postotak neliječenih i neprimjereno liječenih
Zabrinjavajuća je činjenica da veliki broj depresivnih osoba uopće ne traži pomoć. S druge strane, porazna je činjenica to što se veliki postotak depresivnih bolesnika liječi neprimjereno jer uzima manje doze od terapijskih i/ili prerano prekida s uzimanjem antidepresiva, znatno prije vremena.
Velika smrtnost
Čak 15% osoba liječenih od tzv.velike depresije počini samoubojstvo, a među neliječenim depresivnim bolesnicima taj postotak je vjerojatno i veći. Među samoubojicama najveći je broj depresivnih osoba. Tomu u prilog govori slijedeća izreka: "Samoubojica gotovo nikada nije psihički zdrava osoba, a još manje osoba koja ne boluje od depresije". Obično početak i kraj depresivne epizode nose povećan rizik od samoubojstva. Samoubojstvo za neke depresivne bolesnike znači "izlaz iz patnje" jer im je život postao nepodnošljiv". Moguća su i tzv. samoubojstva nakon bilance, kada pacijent drži da je neizlječivo bolestan i strahuje od ponavljanja depresivne epizode. Ako je depresija praćena alkoholizmom, rizik od samoubojstva je znatno veći. Poremećaj u bračnim, odnosno obiteljskim odnosima također pridonosi većoj vjerojatnosti samoubojstva depresivne osobe.
Gubitak radne sposobnosti
Depresija nije praćena samo gubitkom životne radosti nego i smanjenjem i gubitkom radne sposobnosti.Radna nesposobnost, odnosno izostanci s posla, češći su zbog depresije nego zbog arterijske hipertenzije ili šećerne bolesti.
Tablica 1. 10 vodećih uzroka radne nesposobnosti u svijetu 1990.g. prema SZO
Uzroci Postotak od ukupnog
Unipolarna velika depresija 10.7
Sideropenična anemija 4.7
Nesreće 4.6
Alkoholizam 3.3
Kronična opstruktivna bolest pluća 3.1
Bipolarni afektivni poremećaj 3.0
Kongenitalne anomalije 2.9
Osteoartritis 2.8
Shizofrenija 2.6
Obuzeto-prisilni poremećaj 2.2
Kako prepoznati depresivni poremećaj i postaviti dijagnozu
1. Podaci koji se dobiju iz anamneze
1. Anhedonija - nesposobnost da se doživi zadovoljstvo
2. Povlačenje od prijatelja i roditelja
3. Nema motivacije, niska razina za toleranciju frustracije
4. Vegetativni znakovi
5. Gubitak libida; Gubitak na težini i anoreksija; Dobivanje na težini i hiperfagija; Niska razina energije, umor; Nenormalne mjesečnice; Buđenje rano ujutro (terminalna nesanica); otprilike 75% depresivnih bolesnika ima teškoće sa spavanjem, bilo nesanicu, bilo hipersomniju; Varijacije tijekom dana (simptomi su obično teži ujutro)
6. Opstipacija
7. Suha usta
8. Glavobolja
2. Podaci koji se dobiju ispitivanjem psihičkog statusa
1. Opći izgled i ponašanje - psihomotorna usporenost ili agitacija, slab kontakt očima, plačljivost, malodušnost, ne obraća pažnju na vanjski izgled
2. Afekt - sužen, snažan
3. Raspoloženje - depresivno, razdražljivo, frustriranost, tuga
4. Govor - nema spontanosti, jednosložne riječi, duge stanke, tih, polagan, monoton govor
5. Sadržaj misli - 60% depresivnih bolesnika ima suicidalne ideje, a 15% depresivnih počini samoubojstvo; opsesivne ruminacije; prožimajući osjećaj beznađa, bezvrijednosti i krivnje; zaokupljenost somatskim tegobama; neodlučnost; siromaštvo sadržaja, eventualno halucinacije i sumanutosti /teme sukladne raspoloženju: krivnja, siromaštvo, nihilizam, zasluženo proganjanje, zaokupljenost somatskim tegobama/, manjak spontanosti
6. Senzorij - lako ga je smesti, teškoće koncentracije, pritužbe na slabo pamćenje, očita dezorijentiranost, može biti oštećeno apstraktno mišljenje
7. Uvid i prosudba - mogu biti oštećeni
3. Popratna obilježja
1. Somatske pritužbe mogu prikriti depresiju ? osobito srčane, gastrointestinalne, genitourinarne, bol u križima ili ortopedske pritužbe, što se osobito često javlja u osoba starije dobi
2. Sadržaj sumanutosti ili halucinacija, kada su prisutne, obično je sukladan depresivnom raspoloženju; najčešće su sumanutosti krivnje, siromaštva i zasluženog proganjanja, kao i somatske i nihilističke (kraj svijeta) sumanutosti. Raspoloženju nesukladne sumanutosti jesu one sa sadržajem koji nije u jasnoj vezi s dominirajućim raspoloženjem, kao što su sumanutosti nametanja misli, emitiranja misli i kontrole ili sumanutosti proganjanja koje nisu u vezi s depresivnim temama
4. Obilježja vezana uz dob.
Depresija se može različito očitovati, ovisno o dobi.
1. Predpubertetska dob - somatske pritužbe, agitacija, anksiozni elementi i fobije
2. Adolescencija - zlouporaba (psihoaktivnih) tvari, antisocijalno ponašanje, nemir, izostajanje iz škole, problemi u školi, promiskuitet, povećana osjetljivost na odbacivanje, slaba higijena
3. Starija dob - kognitivni deficiti (gubitak pamćenja, dezorijentiranost i smetenost), pseudodemencija ili simptomi demencije
Koji su kriteriji za veliku depresivnu epizodu (prema DSM-IV)
Pet (ili više) od slijedećih simptoma prisutni su tijekom dvotjednog razdoblja i predstavljaju promjenu od ranijeg djelovanja; barem jedan od simptoma je ili (1) depresivno raspoloženje ili (2) gubitak zanimanja ili uživanja.
Napomena: Ne uključivati simptome koji su jasna posljedica općeg zdravstvenog stanja ili sumanutosti ili halucinacije nesukladne raspoloženju.
1. depresivno raspoloženje veći dio dana, gotovo svaki dan, što se navodi kao subjektivna pritužba (npr. osjeća se tužno ili prazno) ili to stanje vide druge osobe. Napomena: U djece i adolescenata može biti prisutno razdražljivo raspoloženje.
2. Značajno smanjeno zanimanje ili uživanje u svim, ili gotovo svim aktivnostima veći dio dana, gotovo svaki dan (što se navodi kao subjektivna pritužba ili to stanje vide druge osobe).
3. Značajan gubitak tjelesne težine bez dijete ili pak dobivanje na težini (npr. promjena više od 5% tjelesne težine u mjesec dana), ili smanjenje ili povećanje apetita gotovo svakog dana. Napomena: U djece, gubitkom se smatra nemogućnost dostizanja očekivane težine.
4. Nesanica ili hipersomnija gotovo svakog dana.
5. Psihomotorna agitacija ili retardacija gotovo svakog dana (što vide druge osobe, a ne samo kao subjektivni osjećaj nemira ili usporenosti).
6. Umor ili gubitak energije gotovo svakog dana.
7. Osjećaj bezvrijednosti ili velike i neodgovarajuće krivnje (može biti i sumanuta) gotovo svakog dana.
8. Smanjena sposobnost koncentracije, smetnje mišljenja, može se javiti i jaka neodlučnost, gotovo svaki dan (bilo kao subjektivni osjećaj ili vidljivo od strane drugih).
9. Ponavljajuća razmišljanja o smrti (ne samo strah od smrti), ponavljajuće samoubilačke ideje bez specifičnog plana, ili pokušaji samoubojstva, ili specifičan plan za izvršenje samoubojstva.
1. Simptomi ne zadovoljavaju kriterije za miješanu (manični elementi) epizodu.
2. Simptomi uzrokuju klinički značajne smetnje ili oštećenja u socijalnom, radnom ili drugom važnom području djelovanja.
3. Simptomi ne nastaju kao neposredni fiziološki učinak (psihoaktivne) tvari (npr. zlouporaba droga ili lijelova) ili općeg zdravstveng stanja (npr. hipotiroidizam).
4. Simptomi se ne mogu pripisati žalovanju, tj. ne nastaju nakon gubitka voljene osobe, simptomi traju duže od 2 mjeseca i obilježeni su značajnim djelatnim oštećenjem, bolesnom zaokupljenošću s bezvrijednošću, samoubilačkim idejama, psihotičnim simptomima ili psihomotornom usporenošću.
Oblici depresivnog poremećaja
Velika i mala depresivna epizoda
Ako neka osoba ima najmanje 5 od nabrojenih simptoma u trajanju od najmanje 2 tjedna, govorimo o tzv. velikoj ili major depresivnoj epizodi.
Kada su prisutna samo 4 ili manje simptoma, govorimo o tzv. maloj ili minor depresiji.
Psihotična i nepsihotična depresivna epizoda
Ako su prisutne depresivne sumanute ideje i halucinacije, radi se o psihotičnoj depresiji. Ovaj oblik neodgodivo zahtijeva bolničku obradu i liječenje. Depresivne sumanute misli očituju se kao ideje propasti i osiromašenja, zatim ideje krivnje i samooptuživanja te hipohondrijske (uvjerenost da boluje od teške i opasne somatske bolesti) i nihilističke ideje (osjećaj da nema nikoga na svijetu, da tjelesni organi ne rade ili ne postoje).
Nepsihotična se depresija može očitovati kao blaga, umjereno teška ili teška depresivna epizoda. U liječenju nepsihotičnih depresija antidepresivi pokazuju veliku terapijsku učinkovitost i uspješni su u 60-80% bolesnika. Kod liječenja nepsihotičnih depresija, antidepresive se nekada treba kombinirati i s antipsihoticima.
Reaktivne depresije
Predstavljaju reakcije na životne probleme i stresne situacije kao što su smrt bliske osobe, gubitak posla, razvoditd. Ova su stanja jače izražena od osjećaja tuge i nesreće u svakodnevnom životu, traju duže nego što je to uobičajeno, a simptomi obično uključuju tjeskobu, smetnje spavanja i gubitak apetita. Psihoterapija predstavlja terapiju izbora, a mogu se dati kratkotrajno i benzodiazepini zbog anksioznosti i nesanice.
Sekundarne depresije
Sekundarne depresije su stanja koja se razvijaju u osoba koje boluju od različitih tjelesnih, zaraznih, endokrinoloških i neuroloških bolesti. Potrebno je liječiti osnovnu bolest, a primjena antidepresiva je simptomatska (pomoćna) terapija.
Depresivna stanja mogu biti izazvana i različitim lijekovima, kao što su kortikosteroidi, digitalis, indometacin, fenotiazini, benzodiazepini, klonidin, oralni kontraceptivi.
Postpartalna depresija
Tzv. porodiljna tuga prisutna je u dijela rodilja koje postaju blago depresivne, anksiozne, napete, imaju poteškoća sa spavanjem. Ova stanja traju nekoliko sati ili dana, a onda spontano iščeznu. Međutim, postpartalna depresija (depresija koja se javlja u razdoblju babinja) može biti ozbiljan poremećaj koji zahvaća oko 10% rodilja pri čemu one imaju velikih problema u obavljaju uobičajenih aktivnosti. Postpartalna depresija može se očitovati vrlo dramatično. Nije riječ samo o hormonalnoj buri, nego i o sučeljavanju s posve novom situacijom, doživljajem materinstva.
Klimakterična depresija
Depresivna stanja koja se javljaju u žena u dobi između 45. i 50. godine i obično se pripisuju klimakteriju. Klimakterij ne znači samo hormonalnu promjenu, nego i životnu prekretnicu te sučeljavanje sa starošću i pitanjem životne bilance.
Psihoterapija je ovdje od velike važnosti, posebice kada ne pomaže hormonalna terapija. Uz to su indicirani i antidepresivi.
Ponavljajući depresivni poremećaj
Kada se u neke osobe ponavljaju tzv. velike depresivne epizode bez epizoda povišenog raspoloženja i hiperaktivnosti koje zadovoljavaju kriterije za maniju, govori se o ponavljajućem depresivnom poremećaju. Stupanj izraženosti simptoma može biti različit, tako da razlikujemo blage, umjereno teške i teške nepsihotične depresivne epizode i psihotične depresivne epizode koje su uvijek težak duševni poremećaj. Depresivne epizode obično traju oko 6 mjeseci, ali dužina trajanja može varirati od 3 do 12 mjeseci. Ponavljajuće depresije se dva puta češće susreću u žena nego u muškaraca. U liječenju ponavljajućeg depresivnog poremećaja od velike je važnosti dugotrajna primjena antidepresiva i njihova profilaktička primjena.
Sezonska depresija
Simptomi se obično pojavljuju u jesen, pogoršavaju zimi, a nestaju u proljeće ili ljeto. Uz sniženo raspoloženje, smanjenu aktivnost, letargiju i oslabljen libido, prisutni su atipični simptomi kao što su pojačan apetit, pojačana želja za ugljikohidratima, porast težine, pretjerana potreba za spavanjem i pogoršanje raspoloženja u poslijepodnevnim satima. Bolesnici dobro reagiraju na liječenje svjetlom.
Atipična depresija
Očituje se pojačanim apetitom, što je obično praćeno porastom težine, pretjeranim spavanjem, uz diurnalnu varijaciju, a mogu biti prisutni različiti somatski simptomi. Vlada uvjerenje kako ove depresije dobro reagiraju na inhibitore monoaminooksidaze (moklobemid).
Kronični bolni sindrom
Kronična je bol čest pratilac depresije. Isto tako, osobe koje pate od bolesti koje su praćene boli, često pokazuju znakove depresivnog poremećaja. U nekih osoba kronični se bolni sindrom može očitovati kao oblik tzv. maskirane depresije.
Liječenje depresivnog poremećaja
Depresivne se epizode mogu liječiti u velikom broju - u gotovo 70-80% slučajeva.
Prvi korak pri liječenju znači donošenje odluke gdje će se liječenje provoditi, da li ambulantno ili u bolnici. Rizik suicida, očita nesposobnost da se održi briga o samome sebi, uključujući prehranu, oblačenje i osobnu higijenu te potreba za dijagnostičkim razjašnjavanjem stanja zahtijeva hospitalizaciju. Osobito je važno dobro procijeniti rizik mogućeg pokušaja suicida o čemu bolesnici, rjeđe govore spontano, već ih to treba direktno pitati. Ne treba se pri tome bojati da će to povrijediti bolesnika ili da će ga to usmjeriti k takvom razmišljanju ili štoviše potaknuti da to i učini. Nesuradljivost obitelji također je dodatni čimbenik da se liječenje obavi u bolnici. Bolesnici s depresijom koja je blažeg karaktera i gdje nema jačih suicidalnih ideja, mogu se liječiti ambulantno.
Najbolje rezultate u liječenju daje kombinacija farmakoterapijskih i psihoterapijskih mjera. Depresivne se epizode mogu liječiti u velikom broju - u gotovo 70-80% slučajeva. Bolesnika već na samom početku liječenja treba obavijestiti da je njegov poremećaj vjerojatno nastao kao rezultat međudjelovanja različitih biokemijskih i psiholoških čimbenika te da će se u liječenju rabiti i lijekovi i različite psihološke metode liječenja. Također je neobično važno upozoriti bolesnika da to nije bolest koja se može vrlo brzo ukloniti i da lijekovi koje uzima ne djeluju poput onih koji se uzimaju protiv glavobolje. Djelovanje lijekova koji se rabe u depresiji nastupa s latencijom od dva, tri, četiri, a katkad čak i šest tjedana. Stoga bolesnika treba upozoriti da izostanak brzog terapijskog učinka ne znači da je lijek nedjelotvoran, već samo da ga još nije uzimao dovoljno dugo da bi iskusio njegovo povoljno djelovanje. Također mu treba objasniti da lijekovi izazivaju određene nuspojave koje nisu uvijek ugodne, međutim koje upućuju na to da je lijek prisutan u organizmu, da onda djeluje i da će uskoro započeti i ono djelovanje zbog kojeg ga bolesnik i uzima. Bolesniku treba objasniti da će u većini slučajeva poboljšanje sna i apetita biti rani znakovi poboljšanja, a potišteno raspoloženje popraviti će se zadnje.
Pregled antidepresiva registriranih u Hrvatskoj
Fluoksetin, Paroksetin, Fluvoksamin, Moklobemid, Sertralin, Sulpirid, Trazodon, Amitriptilin, Klomipramin, Maprotilin, Tianeptin.
Odabir antidepresiva može se vršiti na temelju podataka o povoljnu djelovanju tih lijekova u jednoga od članova obitelji ako je taj bio liječen zbog depresije, odnosno na temelju podataka o prethodnom bolesnikovu reagiranju na te lijekove. Ako takvi podaci ne postoje, rukovodit ćemo se poznavanjem nuspojava pojedinih lijekova, osobito njihovim sedativnim i antikolinergičkim osobinama. Lijek treba davati najmanje četiri do šest tjedana i to u punoj terapijskoj dozi. Ako nakon tog perioda nema zadovoljavajućeg poboljšanja, treba promijeniti lijek, tako da se uvede lijek druge farmakološke skupine, odnosno drugog mehanizma djelovanja.
Ako farmakoterapija kroz duži period ne dovede do zadovoljavajućeg poboljšanja u terapiji se može primijeniti i elektrostimulativna terapija. Ta vrsta terapije je indicirana i kada je potreban brz terapijski odgovor tj. u slučajevima velikog rizika od suicida. U bolesnika s vrlo izraženom psihotičnom slikom biti će potrebno uključiti i antipsihotike. Antipsihotička terapija isprva će biti dominantna, a antidepresivi se trebaju postupno uvoditi kako se znakovi psihoze smanjuju. Bolesnici sa sezonskim afektivnim poremećajem mogu dobro reagirati na fototerapiju ili deprivaciju sna.
Antidepresivno djelovanje treba se nastaviti najmanje 12 mjeseci nakon povlačenja znakova prve depresije, odnosno ono treba trajati dulje ako je prethodna epizoda trajala dulje. U bolesnika u kojih su se depresivne epizode javljale s velikom učestalošću trebat će nastaviti profilaktičku terapiju koja može biti i trajna. U slučajevima kada se nakon određenog vremena odlučimo na prekid terapije on mora biti postupan tijekom najmanje dva tjedna pa do dva mjeseca.
Glede psihoterapije, u liječenju depresije rabe se najčešće interpersonalna, kognitivna i bihevioralna terapija.
Popis literature
1. Hotujac Lj.: Poremećaji raspoloženja, Medicus, 7:59-7O, 1998.
2. Jakovljević M.:Antidepresivi:dileme, mitovi i činjenice, Medicus, 7:71-82, 1998.
3. Jakovljević M.: Depresija-prepoznavanje i liječenje u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, Pro Mente Zagreb, 7-27, 1998.
4. Kaplan "Naklada Slap", Jastrebarsko 1998.
5. Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, fourth edition - DSM IV, American Psychiatric Association, Washington DC, 1994.
6. Kaplan HI, Sadock BJ, Grebb Ja. Synopsis of Psychiatry, seventh edition, Williams and Wilkins, Baltimore, 1994.
o autoru
Darko Marčinko, dr. med.
Psihijatrijska klinika
KBC Rebro
Kišpatićeva 12
Zagreb
Murray i Lopez, 1996.
Uvod
Često neprepoznati poremećaj
Visoki postotak neliječenih i neprimjereno liječenih
Velika smrtnost
Gubitak radne sposobnosti
Tablica 1. 10 vodećih uzroka radne nesposobnosti u svijetu 1990.g. prema SZO
Kako prepoznati depresivni poremećaj i postaviti dijagnozu
Koji su kriteriji za veliku depresivnu epizodu (prema DSM-IV)
Oblici depresivnog poremećaja
Liječenje depresivnog poremećaja
Popis literature
Uvod
Depresija se ubraja u najranije opisane bolesti u povijesti medicine, a danas je to jedan od najčešćih psihičkih poremećaja. Tijekom druge polovine 20. stoljeća izrazito se povećala učestalost depresije, tako da po nekim mišljenjima ulazimo u doba melankolije. Veliki je problem što u općoj populaciji ima dosta zabluda, mitova i neznanja o depresiji i mnogi uopće ne znaju da je depresija bolest i ne traže stručnu pomoć. Često se misli kako je depresija samo prolazna slabost, nedostatak morala, odraz manje vrijednosti, to jest nešto što se rješava jakom voljom, čvrstom vjerom u Boga itd.
Epidemiološka istraživanja pokazuju kako svaka 5. žena i svaki 10. muškarac tijekom života može doživjeti barem jednu ozbiljnu depresivnu epizodu. Učestalost depresivnih poremećaja u općoj populaciji je između 3.6 i 6.8%, a po nekima je učestalost i znatno veća, čak i više od 20%.
Sukladno tome možemo pretpostaviti da u Hrvatskoj ima više od 100.000 osoba koje pate od raznih formi depresivnog poremećaja.
Depresija je poremećaj koji se javlja epizodično, a u više od 80% osoba s prvom depresivnom epizodom pojaviti će se nova depresivna epizoda. Neliječena depresivna epizoda u načelu traje od 6 mjeseci do 2 godine, a ponekad čak i uz pokušaj liječenja može trajati doživotno. Takvih slučajeva ima 15-20%. Neliječena depresivna epizoda praćena je znatno većim rizikom od javljanja nove depresivne epizode i kronifikacije postojeće.
Često neprepoznati poremećaj
Zbog neobaviještenosti, depresiju kao bolest često ne prepoznaju ni osobe koje pate od nje, kao ni njihova najbliža okolina, čak i kada depresija uzrokuje ozbiljne osobne, bračne, obiteljske i profesionalne poteškoće. Porazna je i činjenica da liječnici primarne zdravstvene zaštite ne prepoznaju čak i do 60% depresivnih osoba koje su im se obratile za pomoć. Razlog tomu, uz ostalo, jest i u pojavi brojnih somatskih simptoma u depresivnih bolesnika, odnosno, neke depresije su maskirane i imaju "šuljajući" karakter.
Visoki postotak neliječenih i neprimjereno liječenih
Zabrinjavajuća je činjenica da veliki broj depresivnih osoba uopće ne traži pomoć. S druge strane, porazna je činjenica to što se veliki postotak depresivnih bolesnika liječi neprimjereno jer uzima manje doze od terapijskih i/ili prerano prekida s uzimanjem antidepresiva, znatno prije vremena.
Velika smrtnost
Čak 15% osoba liječenih od tzv.velike depresije počini samoubojstvo, a među neliječenim depresivnim bolesnicima taj postotak je vjerojatno i veći. Među samoubojicama najveći je broj depresivnih osoba. Tomu u prilog govori slijedeća izreka: "Samoubojica gotovo nikada nije psihički zdrava osoba, a još manje osoba koja ne boluje od depresije". Obično početak i kraj depresivne epizode nose povećan rizik od samoubojstva. Samoubojstvo za neke depresivne bolesnike znači "izlaz iz patnje" jer im je život postao nepodnošljiv". Moguća su i tzv. samoubojstva nakon bilance, kada pacijent drži da je neizlječivo bolestan i strahuje od ponavljanja depresivne epizode. Ako je depresija praćena alkoholizmom, rizik od samoubojstva je znatno veći. Poremećaj u bračnim, odnosno obiteljskim odnosima također pridonosi većoj vjerojatnosti samoubojstva depresivne osobe.
Gubitak radne sposobnosti
Depresija nije praćena samo gubitkom životne radosti nego i smanjenjem i gubitkom radne sposobnosti.Radna nesposobnost, odnosno izostanci s posla, češći su zbog depresije nego zbog arterijske hipertenzije ili šećerne bolesti.
Tablica 1. 10 vodećih uzroka radne nesposobnosti u svijetu 1990.g. prema SZO
Uzroci Postotak od ukupnog
Unipolarna velika depresija 10.7
Sideropenična anemija 4.7
Nesreće 4.6
Alkoholizam 3.3
Kronična opstruktivna bolest pluća 3.1
Bipolarni afektivni poremećaj 3.0
Kongenitalne anomalije 2.9
Osteoartritis 2.8
Shizofrenija 2.6
Obuzeto-prisilni poremećaj 2.2
Kako prepoznati depresivni poremećaj i postaviti dijagnozu
1. Podaci koji se dobiju iz anamneze
1. Anhedonija - nesposobnost da se doživi zadovoljstvo
2. Povlačenje od prijatelja i roditelja
3. Nema motivacije, niska razina za toleranciju frustracije
4. Vegetativni znakovi
5. Gubitak libida; Gubitak na težini i anoreksija; Dobivanje na težini i hiperfagija; Niska razina energije, umor; Nenormalne mjesečnice; Buđenje rano ujutro (terminalna nesanica); otprilike 75% depresivnih bolesnika ima teškoće sa spavanjem, bilo nesanicu, bilo hipersomniju; Varijacije tijekom dana (simptomi su obično teži ujutro)
6. Opstipacija
7. Suha usta
8. Glavobolja
2. Podaci koji se dobiju ispitivanjem psihičkog statusa
1. Opći izgled i ponašanje - psihomotorna usporenost ili agitacija, slab kontakt očima, plačljivost, malodušnost, ne obraća pažnju na vanjski izgled
2. Afekt - sužen, snažan
3. Raspoloženje - depresivno, razdražljivo, frustriranost, tuga
4. Govor - nema spontanosti, jednosložne riječi, duge stanke, tih, polagan, monoton govor
5. Sadržaj misli - 60% depresivnih bolesnika ima suicidalne ideje, a 15% depresivnih počini samoubojstvo; opsesivne ruminacije; prožimajući osjećaj beznađa, bezvrijednosti i krivnje; zaokupljenost somatskim tegobama; neodlučnost; siromaštvo sadržaja, eventualno halucinacije i sumanutosti /teme sukladne raspoloženju: krivnja, siromaštvo, nihilizam, zasluženo proganjanje, zaokupljenost somatskim tegobama/, manjak spontanosti
6. Senzorij - lako ga je smesti, teškoće koncentracije, pritužbe na slabo pamćenje, očita dezorijentiranost, može biti oštećeno apstraktno mišljenje
7. Uvid i prosudba - mogu biti oštećeni
3. Popratna obilježja
1. Somatske pritužbe mogu prikriti depresiju ? osobito srčane, gastrointestinalne, genitourinarne, bol u križima ili ortopedske pritužbe, što se osobito često javlja u osoba starije dobi
2. Sadržaj sumanutosti ili halucinacija, kada su prisutne, obično je sukladan depresivnom raspoloženju; najčešće su sumanutosti krivnje, siromaštva i zasluženog proganjanja, kao i somatske i nihilističke (kraj svijeta) sumanutosti. Raspoloženju nesukladne sumanutosti jesu one sa sadržajem koji nije u jasnoj vezi s dominirajućim raspoloženjem, kao što su sumanutosti nametanja misli, emitiranja misli i kontrole ili sumanutosti proganjanja koje nisu u vezi s depresivnim temama
4. Obilježja vezana uz dob.
Depresija se može različito očitovati, ovisno o dobi.
1. Predpubertetska dob - somatske pritužbe, agitacija, anksiozni elementi i fobije
2. Adolescencija - zlouporaba (psihoaktivnih) tvari, antisocijalno ponašanje, nemir, izostajanje iz škole, problemi u školi, promiskuitet, povećana osjetljivost na odbacivanje, slaba higijena
3. Starija dob - kognitivni deficiti (gubitak pamćenja, dezorijentiranost i smetenost), pseudodemencija ili simptomi demencije
Koji su kriteriji za veliku depresivnu epizodu (prema DSM-IV)
Pet (ili više) od slijedećih simptoma prisutni su tijekom dvotjednog razdoblja i predstavljaju promjenu od ranijeg djelovanja; barem jedan od simptoma je ili (1) depresivno raspoloženje ili (2) gubitak zanimanja ili uživanja.
Napomena: Ne uključivati simptome koji su jasna posljedica općeg zdravstvenog stanja ili sumanutosti ili halucinacije nesukladne raspoloženju.
1. depresivno raspoloženje veći dio dana, gotovo svaki dan, što se navodi kao subjektivna pritužba (npr. osjeća se tužno ili prazno) ili to stanje vide druge osobe. Napomena: U djece i adolescenata može biti prisutno razdražljivo raspoloženje.
2. Značajno smanjeno zanimanje ili uživanje u svim, ili gotovo svim aktivnostima veći dio dana, gotovo svaki dan (što se navodi kao subjektivna pritužba ili to stanje vide druge osobe).
3. Značajan gubitak tjelesne težine bez dijete ili pak dobivanje na težini (npr. promjena više od 5% tjelesne težine u mjesec dana), ili smanjenje ili povećanje apetita gotovo svakog dana. Napomena: U djece, gubitkom se smatra nemogućnost dostizanja očekivane težine.
4. Nesanica ili hipersomnija gotovo svakog dana.
5. Psihomotorna agitacija ili retardacija gotovo svakog dana (što vide druge osobe, a ne samo kao subjektivni osjećaj nemira ili usporenosti).
6. Umor ili gubitak energije gotovo svakog dana.
7. Osjećaj bezvrijednosti ili velike i neodgovarajuće krivnje (može biti i sumanuta) gotovo svakog dana.
8. Smanjena sposobnost koncentracije, smetnje mišljenja, može se javiti i jaka neodlučnost, gotovo svaki dan (bilo kao subjektivni osjećaj ili vidljivo od strane drugih).
9. Ponavljajuća razmišljanja o smrti (ne samo strah od smrti), ponavljajuće samoubilačke ideje bez specifičnog plana, ili pokušaji samoubojstva, ili specifičan plan za izvršenje samoubojstva.
1. Simptomi ne zadovoljavaju kriterije za miješanu (manični elementi) epizodu.
2. Simptomi uzrokuju klinički značajne smetnje ili oštećenja u socijalnom, radnom ili drugom važnom području djelovanja.
3. Simptomi ne nastaju kao neposredni fiziološki učinak (psihoaktivne) tvari (npr. zlouporaba droga ili lijelova) ili općeg zdravstveng stanja (npr. hipotiroidizam).
4. Simptomi se ne mogu pripisati žalovanju, tj. ne nastaju nakon gubitka voljene osobe, simptomi traju duže od 2 mjeseca i obilježeni su značajnim djelatnim oštećenjem, bolesnom zaokupljenošću s bezvrijednošću, samoubilačkim idejama, psihotičnim simptomima ili psihomotornom usporenošću.
Oblici depresivnog poremećaja
Velika i mala depresivna epizoda
Ako neka osoba ima najmanje 5 od nabrojenih simptoma u trajanju od najmanje 2 tjedna, govorimo o tzv. velikoj ili major depresivnoj epizodi.
Kada su prisutna samo 4 ili manje simptoma, govorimo o tzv. maloj ili minor depresiji.
Psihotična i nepsihotična depresivna epizoda
Ako su prisutne depresivne sumanute ideje i halucinacije, radi se o psihotičnoj depresiji. Ovaj oblik neodgodivo zahtijeva bolničku obradu i liječenje. Depresivne sumanute misli očituju se kao ideje propasti i osiromašenja, zatim ideje krivnje i samooptuživanja te hipohondrijske (uvjerenost da boluje od teške i opasne somatske bolesti) i nihilističke ideje (osjećaj da nema nikoga na svijetu, da tjelesni organi ne rade ili ne postoje).
Nepsihotična se depresija može očitovati kao blaga, umjereno teška ili teška depresivna epizoda. U liječenju nepsihotičnih depresija antidepresivi pokazuju veliku terapijsku učinkovitost i uspješni su u 60-80% bolesnika. Kod liječenja nepsihotičnih depresija, antidepresive se nekada treba kombinirati i s antipsihoticima.
Reaktivne depresije
Predstavljaju reakcije na životne probleme i stresne situacije kao što su smrt bliske osobe, gubitak posla, razvoditd. Ova su stanja jače izražena od osjećaja tuge i nesreće u svakodnevnom životu, traju duže nego što je to uobičajeno, a simptomi obično uključuju tjeskobu, smetnje spavanja i gubitak apetita. Psihoterapija predstavlja terapiju izbora, a mogu se dati kratkotrajno i benzodiazepini zbog anksioznosti i nesanice.
Sekundarne depresije
Sekundarne depresije su stanja koja se razvijaju u osoba koje boluju od različitih tjelesnih, zaraznih, endokrinoloških i neuroloških bolesti. Potrebno je liječiti osnovnu bolest, a primjena antidepresiva je simptomatska (pomoćna) terapija.
Depresivna stanja mogu biti izazvana i različitim lijekovima, kao što su kortikosteroidi, digitalis, indometacin, fenotiazini, benzodiazepini, klonidin, oralni kontraceptivi.
Postpartalna depresija
Tzv. porodiljna tuga prisutna je u dijela rodilja koje postaju blago depresivne, anksiozne, napete, imaju poteškoća sa spavanjem. Ova stanja traju nekoliko sati ili dana, a onda spontano iščeznu. Međutim, postpartalna depresija (depresija koja se javlja u razdoblju babinja) može biti ozbiljan poremećaj koji zahvaća oko 10% rodilja pri čemu one imaju velikih problema u obavljaju uobičajenih aktivnosti. Postpartalna depresija može se očitovati vrlo dramatično. Nije riječ samo o hormonalnoj buri, nego i o sučeljavanju s posve novom situacijom, doživljajem materinstva.
Klimakterična depresija
Depresivna stanja koja se javljaju u žena u dobi između 45. i 50. godine i obično se pripisuju klimakteriju. Klimakterij ne znači samo hormonalnu promjenu, nego i životnu prekretnicu te sučeljavanje sa starošću i pitanjem životne bilance.
Psihoterapija je ovdje od velike važnosti, posebice kada ne pomaže hormonalna terapija. Uz to su indicirani i antidepresivi.
Ponavljajući depresivni poremećaj
Kada se u neke osobe ponavljaju tzv. velike depresivne epizode bez epizoda povišenog raspoloženja i hiperaktivnosti koje zadovoljavaju kriterije za maniju, govori se o ponavljajućem depresivnom poremećaju. Stupanj izraženosti simptoma može biti različit, tako da razlikujemo blage, umjereno teške i teške nepsihotične depresivne epizode i psihotične depresivne epizode koje su uvijek težak duševni poremećaj. Depresivne epizode obično traju oko 6 mjeseci, ali dužina trajanja može varirati od 3 do 12 mjeseci. Ponavljajuće depresije se dva puta češće susreću u žena nego u muškaraca. U liječenju ponavljajućeg depresivnog poremećaja od velike je važnosti dugotrajna primjena antidepresiva i njihova profilaktička primjena.
Sezonska depresija
Simptomi se obično pojavljuju u jesen, pogoršavaju zimi, a nestaju u proljeće ili ljeto. Uz sniženo raspoloženje, smanjenu aktivnost, letargiju i oslabljen libido, prisutni su atipični simptomi kao što su pojačan apetit, pojačana želja za ugljikohidratima, porast težine, pretjerana potreba za spavanjem i pogoršanje raspoloženja u poslijepodnevnim satima. Bolesnici dobro reagiraju na liječenje svjetlom.
Atipična depresija
Očituje se pojačanim apetitom, što je obično praćeno porastom težine, pretjeranim spavanjem, uz diurnalnu varijaciju, a mogu biti prisutni različiti somatski simptomi. Vlada uvjerenje kako ove depresije dobro reagiraju na inhibitore monoaminooksidaze (moklobemid).
Kronični bolni sindrom
Kronična je bol čest pratilac depresije. Isto tako, osobe koje pate od bolesti koje su praćene boli, često pokazuju znakove depresivnog poremećaja. U nekih osoba kronični se bolni sindrom može očitovati kao oblik tzv. maskirane depresije.
Liječenje depresivnog poremećaja
Depresivne se epizode mogu liječiti u velikom broju - u gotovo 70-80% slučajeva.
Prvi korak pri liječenju znači donošenje odluke gdje će se liječenje provoditi, da li ambulantno ili u bolnici. Rizik suicida, očita nesposobnost da se održi briga o samome sebi, uključujući prehranu, oblačenje i osobnu higijenu te potreba za dijagnostičkim razjašnjavanjem stanja zahtijeva hospitalizaciju. Osobito je važno dobro procijeniti rizik mogućeg pokušaja suicida o čemu bolesnici, rjeđe govore spontano, već ih to treba direktno pitati. Ne treba se pri tome bojati da će to povrijediti bolesnika ili da će ga to usmjeriti k takvom razmišljanju ili štoviše potaknuti da to i učini. Nesuradljivost obitelji također je dodatni čimbenik da se liječenje obavi u bolnici. Bolesnici s depresijom koja je blažeg karaktera i gdje nema jačih suicidalnih ideja, mogu se liječiti ambulantno.
Najbolje rezultate u liječenju daje kombinacija farmakoterapijskih i psihoterapijskih mjera. Depresivne se epizode mogu liječiti u velikom broju - u gotovo 70-80% slučajeva. Bolesnika već na samom početku liječenja treba obavijestiti da je njegov poremećaj vjerojatno nastao kao rezultat međudjelovanja različitih biokemijskih i psiholoških čimbenika te da će se u liječenju rabiti i lijekovi i različite psihološke metode liječenja. Također je neobično važno upozoriti bolesnika da to nije bolest koja se može vrlo brzo ukloniti i da lijekovi koje uzima ne djeluju poput onih koji se uzimaju protiv glavobolje. Djelovanje lijekova koji se rabe u depresiji nastupa s latencijom od dva, tri, četiri, a katkad čak i šest tjedana. Stoga bolesnika treba upozoriti da izostanak brzog terapijskog učinka ne znači da je lijek nedjelotvoran, već samo da ga još nije uzimao dovoljno dugo da bi iskusio njegovo povoljno djelovanje. Također mu treba objasniti da lijekovi izazivaju određene nuspojave koje nisu uvijek ugodne, međutim koje upućuju na to da je lijek prisutan u organizmu, da onda djeluje i da će uskoro započeti i ono djelovanje zbog kojeg ga bolesnik i uzima. Bolesniku treba objasniti da će u većini slučajeva poboljšanje sna i apetita biti rani znakovi poboljšanja, a potišteno raspoloženje popraviti će se zadnje.
Pregled antidepresiva registriranih u Hrvatskoj
Fluoksetin, Paroksetin, Fluvoksamin, Moklobemid, Sertralin, Sulpirid, Trazodon, Amitriptilin, Klomipramin, Maprotilin, Tianeptin.
Odabir antidepresiva može se vršiti na temelju podataka o povoljnu djelovanju tih lijekova u jednoga od članova obitelji ako je taj bio liječen zbog depresije, odnosno na temelju podataka o prethodnom bolesnikovu reagiranju na te lijekove. Ako takvi podaci ne postoje, rukovodit ćemo se poznavanjem nuspojava pojedinih lijekova, osobito njihovim sedativnim i antikolinergičkim osobinama. Lijek treba davati najmanje četiri do šest tjedana i to u punoj terapijskoj dozi. Ako nakon tog perioda nema zadovoljavajućeg poboljšanja, treba promijeniti lijek, tako da se uvede lijek druge farmakološke skupine, odnosno drugog mehanizma djelovanja.
Ako farmakoterapija kroz duži period ne dovede do zadovoljavajućeg poboljšanja u terapiji se može primijeniti i elektrostimulativna terapija. Ta vrsta terapije je indicirana i kada je potreban brz terapijski odgovor tj. u slučajevima velikog rizika od suicida. U bolesnika s vrlo izraženom psihotičnom slikom biti će potrebno uključiti i antipsihotike. Antipsihotička terapija isprva će biti dominantna, a antidepresivi se trebaju postupno uvoditi kako se znakovi psihoze smanjuju. Bolesnici sa sezonskim afektivnim poremećajem mogu dobro reagirati na fototerapiju ili deprivaciju sna.
Antidepresivno djelovanje treba se nastaviti najmanje 12 mjeseci nakon povlačenja znakova prve depresije, odnosno ono treba trajati dulje ako je prethodna epizoda trajala dulje. U bolesnika u kojih su se depresivne epizode javljale s velikom učestalošću trebat će nastaviti profilaktičku terapiju koja može biti i trajna. U slučajevima kada se nakon određenog vremena odlučimo na prekid terapije on mora biti postupan tijekom najmanje dva tjedna pa do dva mjeseca.
Glede psihoterapije, u liječenju depresije rabe se najčešće interpersonalna, kognitivna i bihevioralna terapija.
Popis literature
1. Hotujac Lj.: Poremećaji raspoloženja, Medicus, 7:59-7O, 1998.
2. Jakovljević M.:Antidepresivi:dileme, mitovi i činjenice, Medicus, 7:71-82, 1998.
3. Jakovljević M.: Depresija-prepoznavanje i liječenje u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, Pro Mente Zagreb, 7-27, 1998.
4. Kaplan "Naklada Slap", Jastrebarsko 1998.
5. Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, fourth edition - DSM IV, American Psychiatric Association, Washington DC, 1994.
6. Kaplan HI, Sadock BJ, Grebb Ja. Synopsis of Psychiatry, seventh edition, Williams and Wilkins, Baltimore, 1994.
o autoru
Darko Marčinko, dr. med.
Psihijatrijska klinika
KBC Rebro
Kišpatićeva 12
Zagreb
Depresija i anksioznost kod partnera oboljelih od dijabetesa
Partneri dijabetičara tipa 2 imaju jednaku učestalost depresije i anksioznosti kao i oboljeli, što se posebno odnosi na žene. Znanstvenici su ispitivali i neovisne čimbenike njihove depresije i anksioznosti. Objavljeno u Diabetes Care.
Znanstvenici iz San Francisca, Sveučilišta u Californiji proučavali su skupinu pacijenata, od kojih 75 latinoameričkog i 113 europsko-američkog podrijetla. Također su ispitivali i neovisne rizične faktore za depresiju i anksioznost. Utvrđene su razine potencijalnih stresora iz triju skupina:
1. demografske koja uključuje dob, spol i razinu obrazovanja, 2. status bolesti pacijenta uključujući vrijeme proteklo od postavljanja dijagnoze, razinu HbA, komorbiditet i BMI. Praćena je i 3. skupina - utjecaj obiteljskih stresora, kao što su sukob među partnerima i bliskost članova obitelji. Zavisne varijable, kao što je depresivni poremećaj kod partnera mjereni su skalom depresije Centra za epidemiološke studije dok je nivo anksioznosti određen 9SCL-90 listom simptoma. Istraživači su objavili kako su izmjerene razine depresivnih poremećaja i anksioznosti bile jednako visoke kod partnera kao i kod oboljelih. Nisu pronađene razlike u depresivnom poremećaju među etničkim skupinama, no ženske su partnerice imale veću učestalost ovih problema nego li muški partneri. Utjecaj varijabli iz skupine obiteljskih stresora na depresivni i anksiozni poremećaj bio je znatan, dok su varijable demografske skupine te varijable statusa bolesti tek skromno utjecale na stanje ispitanika. Istraživači su zaključili kako partneri oboljelih trpe jednaku ili čak višu razinu psihološkog stresa od oboljelih od dijabetesa tipa 2, što je posebno izraženo kod partnerica. Mnogi životni stresori doprinose pogoršanju stanja kod partnera oboljelih, a ne samo stanja direktno vezana uz tijek bolesti. Rezultati upućuju kako u liječenju psihičkih smetnji treba pratiti oboje: oboljelog i partnera te se u pristupu koncentrirati više na kvalitetu života nego li na indikatore bolesti.
Diabetes Care 2002; 25: 1564-1570
Znanstvenici iz San Francisca, Sveučilišta u Californiji proučavali su skupinu pacijenata, od kojih 75 latinoameričkog i 113 europsko-američkog podrijetla. Također su ispitivali i neovisne rizične faktore za depresiju i anksioznost. Utvrđene su razine potencijalnih stresora iz triju skupina:
1. demografske koja uključuje dob, spol i razinu obrazovanja, 2. status bolesti pacijenta uključujući vrijeme proteklo od postavljanja dijagnoze, razinu HbA, komorbiditet i BMI. Praćena je i 3. skupina - utjecaj obiteljskih stresora, kao što su sukob među partnerima i bliskost članova obitelji. Zavisne varijable, kao što je depresivni poremećaj kod partnera mjereni su skalom depresije Centra za epidemiološke studije dok je nivo anksioznosti određen 9SCL-90 listom simptoma. Istraživači su objavili kako su izmjerene razine depresivnih poremećaja i anksioznosti bile jednako visoke kod partnera kao i kod oboljelih. Nisu pronađene razlike u depresivnom poremećaju među etničkim skupinama, no ženske su partnerice imale veću učestalost ovih problema nego li muški partneri. Utjecaj varijabli iz skupine obiteljskih stresora na depresivni i anksiozni poremećaj bio je znatan, dok su varijable demografske skupine te varijable statusa bolesti tek skromno utjecale na stanje ispitanika. Istraživači su zaključili kako partneri oboljelih trpe jednaku ili čak višu razinu psihološkog stresa od oboljelih od dijabetesa tipa 2, što je posebno izraženo kod partnerica. Mnogi životni stresori doprinose pogoršanju stanja kod partnera oboljelih, a ne samo stanja direktno vezana uz tijek bolesti. Rezultati upućuju kako u liječenju psihičkih smetnji treba pratiti oboje: oboljelog i partnera te se u pristupu koncentrirati više na kvalitetu života nego li na indikatore bolesti.
Diabetes Care 2002; 25: 1564-1570
Depresija povezana s ranom menopauzom
Žene koje pate od depresije ulaze u prve faze menopauze mnogo prije nego što je uobičajeno te su izloženije riziku obolijevanja od osteoporoze i drugih bolesti objavljeno je u Archives of General Psychiatry.
Ranija menopauza najvjerojatnije je posljedica depresije i uporabe lijekova, no pravi razlog još je nepoznat, ističu bostonski znanstvenici.
Autor studije Bernard Harlow misli da depresija utječe na lučenje hormona, što je već zabilježeno kod žena koje boluju od post-traumatskog poremećaja.
Otkriće je bitno jer dugotrajno niska razina estrogena u takvih žena povećava rizik od gubitka koštane srži i smanjuje sposobnost nošenja djeteta onih koje se kasno odlučuju za majčinstvo.
Prijašnja istraživanja bavila su se uglavnom promjenama raspoloženja u menopauzi, no nekoliko njih upozorilo je na utjecaj depresije na rani ulazak u menopauzu, rekao je.
Istraživanje je pokazalo da depresivne žene za 20 posto izloženije riziku od tzv. perimenopauze.
Perimenopauza obično počinje u četrdesetim godinama, kada počinju promjene u menstrualnom ciklusu, a pojavljuju se napadi vrućice i znojenje.
Prelazak u menopauzu uobičajen je oko pedesete godine, no istraživanje je pokazalo da su neke žene u perimenopauzu ulazile u kasnim tridesetim, kažu autori.
Istraživanjem su bile obuhvaćene 332 žene bez i 644 s dijagnosticiranom depresijom između 36. i 45. godine života.
Harlow je istaknuo da osim osteoporoze i oslabljene seksualne funkcije, rani ulazak u perimenopauzu može uzrokovati kognitivne poremećaje i povećati rizik oboljenja od srčanih bolesti.
Izvor: Hina
Arch Gen Psychiatry. 2003 Jan;60(1):29-36.
Ranija menopauza najvjerojatnije je posljedica depresije i uporabe lijekova, no pravi razlog još je nepoznat, ističu bostonski znanstvenici.
Autor studije Bernard Harlow misli da depresija utječe na lučenje hormona, što je već zabilježeno kod žena koje boluju od post-traumatskog poremećaja.
Otkriće je bitno jer dugotrajno niska razina estrogena u takvih žena povećava rizik od gubitka koštane srži i smanjuje sposobnost nošenja djeteta onih koje se kasno odlučuju za majčinstvo.
Prijašnja istraživanja bavila su se uglavnom promjenama raspoloženja u menopauzi, no nekoliko njih upozorilo je na utjecaj depresije na rani ulazak u menopauzu, rekao je.
Istraživanje je pokazalo da depresivne žene za 20 posto izloženije riziku od tzv. perimenopauze.
Perimenopauza obično počinje u četrdesetim godinama, kada počinju promjene u menstrualnom ciklusu, a pojavljuju se napadi vrućice i znojenje.
Prelazak u menopauzu uobičajen je oko pedesete godine, no istraživanje je pokazalo da su neke žene u perimenopauzu ulazile u kasnim tridesetim, kažu autori.
Istraživanjem su bile obuhvaćene 332 žene bez i 644 s dijagnosticiranom depresijom između 36. i 45. godine života.
Harlow je istaknuo da osim osteoporoze i oslabljene seksualne funkcije, rani ulazak u perimenopauzu može uzrokovati kognitivne poremećaje i povećati rizik oboljenja od srčanih bolesti.
Izvor: Hina
Arch Gen Psychiatry. 2003 Jan;60(1):29-36.
Depresivni poremećaj u liason psihijatriji
Depresivni se poremećaji češće javljaju kod bolesnih osoba, posebno kod onih koji su hospitalizirani. Velik broj hospitaliziranih pacijenata treba psihijatrijsku evaluaciju depresije što se radi vrlo rijetko.
Cilj ove studije bio je utvrditi magnitudu ovog problema i prevalenciju depresivnog poremećaja u španjolskim bolnicama kao i socio-demografske te medicinsko-psihijatrijske osobine povezane s depresijom u ovih osoba. Transverzalna studija uključila je 1003 pacijenta, kojima je procijenjena razina psihosocijalnog stresa kao i kvaliteta života (Karnofsky skala). Potom je primijenjena bolnička skala anksioznosti i depresije (Hospital Anxiety and Depression Scale) te su svi pacijenti s rezultatom većim od 11 procijenjeni od strane psihijatara. Zabilježeni su sljedeći rezultati: 18.9 % hospitaliziranih pacijenata pokazivalo je znakove depresivnog poremećaja, depresivni su simptomi češće pronađeni kod žena, zatim kod pacijenata koji nisu bili sposobni za posao, onih s psihijatrijskom poviješću bolesti, kod pacijenata koji su prethodno liječeni psihofarmakološkim sredstvima, kod onih čija je razina psihosocijalnog stresa bila visoke te kod pacijenata s niskom kvalitetom života.
Psihijatrijska je pomoć zatražena za svega 13.7% ovih pacijenata. Zaključeno je kako vrlo visok broj hospitaliziranih pacijenata treba psihijatrijsku evaluaciju depresije, ali se to ne radi dovoljno često.
Actas Esp Psiquiatr. 2001;29(2):75-83.
Cilj ove studije bio je utvrditi magnitudu ovog problema i prevalenciju depresivnog poremećaja u španjolskim bolnicama kao i socio-demografske te medicinsko-psihijatrijske osobine povezane s depresijom u ovih osoba. Transverzalna studija uključila je 1003 pacijenta, kojima je procijenjena razina psihosocijalnog stresa kao i kvaliteta života (Karnofsky skala). Potom je primijenjena bolnička skala anksioznosti i depresije (Hospital Anxiety and Depression Scale) te su svi pacijenti s rezultatom većim od 11 procijenjeni od strane psihijatara. Zabilježeni su sljedeći rezultati: 18.9 % hospitaliziranih pacijenata pokazivalo je znakove depresivnog poremećaja, depresivni su simptomi češće pronađeni kod žena, zatim kod pacijenata koji nisu bili sposobni za posao, onih s psihijatrijskom poviješću bolesti, kod pacijenata koji su prethodno liječeni psihofarmakološkim sredstvima, kod onih čija je razina psihosocijalnog stresa bila visoke te kod pacijenata s niskom kvalitetom života.
Psihijatrijska je pomoć zatražena za svega 13.7% ovih pacijenata. Zaključeno je kako vrlo visok broj hospitaliziranih pacijenata treba psihijatrijsku evaluaciju depresije, ali se to ne radi dovoljno često.
Actas Esp Psiquiatr. 2001;29(2):75-83.
Depresija nakon moždanog udara i infarkta
Istraživači su pretpostavljali da određene lezije izazvane moždanim udarom mogu učiniti pacijente sklonim depresiji.
Da bi saznali više o navedenoj povezanosti, usporedili su učestalost depresije tijekom jedne godine u 190 pacijenata oboljelih od prvog moždanog udara (prosječna dob 69 godina, 47% žena), sa učestalosti depresije u 200 pacijenata koji su doživjeli prvi infarkt miokarda (prosječna dob 60 godina, 23% žena).
Praćeni su bili pacijenti hitnih odjela s moždanim udarom ili infarktom miokarda. Oni s
prijašnjom dijagnozom depresije, drugih psihijatrijskih poremećaja, demencijom ili afazijom bili su isključeni, kao i oni općenito krhkog emocionalnog stanja. Za utvrđivanje učestalosti depresije autori su rabili standardizirane ljestvice.
Kumulativna jednogodišnja incidencija depresije bila je 39% kod pacijenata s moždanim udarom, a 28 % u pacijenata s infarktom (P=0.06). Ova je razlika, ipak, nestala kad su se uzeli u obzir dob, spol i stupanj hendikepiranosti ispitanika. U otprilike pola pacijenata svake grupe depresija se javila unutar mjesec dana od početka bolesti.
Rezultati ove studije dovode u pitanje tvrdnju da su određene lezije vezane uz moždani udar uzrok depresije. Ipak, moždanom udaru i infarktu zajednički su mnogi rizični čimbenici kao što su dijabetes, hipertenzija i povišen serumski kolesterol, pa ostaje mogućnost da visoka stopa depresije nakon obje ove bolesti proizlazi iz zajedničkog cerebrovaskularnog mehanizma. Depresija, kod oba stanja, može nastati i kao odgovor na opći stres.
Da bi saznali više o navedenoj povezanosti, usporedili su učestalost depresije tijekom jedne godine u 190 pacijenata oboljelih od prvog moždanog udara (prosječna dob 69 godina, 47% žena), sa učestalosti depresije u 200 pacijenata koji su doživjeli prvi infarkt miokarda (prosječna dob 60 godina, 23% žena).
Praćeni su bili pacijenti hitnih odjela s moždanim udarom ili infarktom miokarda. Oni s
prijašnjom dijagnozom depresije, drugih psihijatrijskih poremećaja, demencijom ili afazijom bili su isključeni, kao i oni općenito krhkog emocionalnog stanja. Za utvrđivanje učestalosti depresije autori su rabili standardizirane ljestvice.
Kumulativna jednogodišnja incidencija depresije bila je 39% kod pacijenata s moždanim udarom, a 28 % u pacijenata s infarktom (P=0.06). Ova je razlika, ipak, nestala kad su se uzeli u obzir dob, spol i stupanj hendikepiranosti ispitanika. U otprilike pola pacijenata svake grupe depresija se javila unutar mjesec dana od početka bolesti.
Rezultati ove studije dovode u pitanje tvrdnju da su određene lezije vezane uz moždani udar uzrok depresije. Ipak, moždanom udaru i infarktu zajednički su mnogi rizični čimbenici kao što su dijabetes, hipertenzija i povišen serumski kolesterol, pa ostaje mogućnost da visoka stopa depresije nakon obje ove bolesti proizlazi iz zajedničkog cerebrovaskularnog mehanizma. Depresija, kod oba stanja, može nastati i kao odgovor na opći stres.
Depresija povisuje rizik za kolorektalni karcinom
Žene s depresivnim simptomima pokazuju povišeni rizik od razvoja kolorektalnog karcinoma. Povezanost nije nađena između depresivnih simptoma i kolorektalnih adenoma.
Istraživači su pretpostavili kako depresija povisuje rizik od kolorektalnog karcinoma i kolorektalnih adenoma. Analizirani su pritom podaci od 81 612 žena koje nisu imale karcinom na početku studije. Tijekom studije dijagnosticirano je 400 slučajeva kolorektalnog karcinoma i 680 distalnih kolorektalnih adenoma tijekom 8-godišnjeg perioda praćenja.
Upotrebljen je Mental Health Index kako bi se žene podijelilo u 4 grupe ovisno o izraženosti simptoma depresije. Žene s najviše izraženim depresivnim simptomima imale su i 43% povećani rizik od kolorektalnog karicnoma u uspordbi s ženama koje su imale najniže razine. Povezanost je jače izražena kod žena s prekomjernom masom.
To bi sugeriralo kako depresija može pogoršati negativne efekte pretilosti na razvoj karcinoma. Potrebna su daljnja istraživanja koja bi identificirala točne biološke faktore u povezanosti depresije s kolorektalnim karcinomom.
Dr. Martina Ljubić
Istraživači su pretpostavili kako depresija povisuje rizik od kolorektalnog karcinoma i kolorektalnih adenoma. Analizirani su pritom podaci od 81 612 žena koje nisu imale karcinom na početku studije. Tijekom studije dijagnosticirano je 400 slučajeva kolorektalnog karcinoma i 680 distalnih kolorektalnih adenoma tijekom 8-godišnjeg perioda praćenja.
Upotrebljen je Mental Health Index kako bi se žene podijelilo u 4 grupe ovisno o izraženosti simptoma depresije. Žene s najviše izraženim depresivnim simptomima imale su i 43% povećani rizik od kolorektalnog karicnoma u uspordbi s ženama koje su imale najniže razine. Povezanost je jače izražena kod žena s prekomjernom masom.
To bi sugeriralo kako depresija može pogoršati negativne efekte pretilosti na razvoj karcinoma. Potrebna su daljnja istraživanja koja bi identificirala točne biološke faktore u povezanosti depresije s kolorektalnim karcinomom.
Dr. Martina Ljubić
Depresija kod majke loše utječe na roditeljske navike
Majke koje imaju simptome depresije poslije rođenja djeteta manje doje dijete, salbije su zainteresirane za igranje i za čitanje djeci. Istraživanje je provedeno na Sveučilištu Columbia.
MENTALNO ZDRAVLJE
Simptomi depresije relativno su česti u prvim mjesecima nakon poroda. kod majki su uobičajeni u ranom djetinjstvu njihove djece. Skoro 18% majki u ovom istraživanju žalilo se na neke simptome depresije u razdoblju od drugog do četvrtog mjeseca poslije poroda.
Rezultati istraživanja su pokazali da je 43,8% majki sa simptomima depresije dojilo djecu u razdoblju od drugog do četvrtog mjeseca iza poroda, dok je kod majki koje nisu imale simptome depresije taj postotak bio 56,9%. U istom razdoblju, 87,4% majki sa simptomima depresije se igralo sa svojom djecom najmanje jednom dnevno, a kod majki koje nisu imale simptome depresije to je činilo njih 91,9%. Isto tako, 22,4% majki sa simptomima depresije je svojoj djeci pokazivalo knjige u usporedbi s 28,2% majki bez simptoma depresije.
Simptomi depresije očito imaju negativan učinak na roditeljske navike majki, posebno one navike koje uključuju aktivan angažman s djecom. Takvi rezultati svakako naglašavaju važnost praćenja simptoma depresije kod novih majki.
No, simptomi depresije nisu utjecali na pridržavanje sigurnosnih navika, kao što su snižavanje temperature vode u bojleru ili postavljanje djeteta u ispravan položaj za spavanje. U ovim slučajevima, istraživači nisu pronašli značajne razlike između majki sa simptomima depresije i majki bez simptoma depresije.
Medical News Today
MENTALNO ZDRAVLJE
Simptomi depresije relativno su česti u prvim mjesecima nakon poroda. kod majki su uobičajeni u ranom djetinjstvu njihove djece. Skoro 18% majki u ovom istraživanju žalilo se na neke simptome depresije u razdoblju od drugog do četvrtog mjeseca poslije poroda.
Rezultati istraživanja su pokazali da je 43,8% majki sa simptomima depresije dojilo djecu u razdoblju od drugog do četvrtog mjeseca iza poroda, dok je kod majki koje nisu imale simptome depresije taj postotak bio 56,9%. U istom razdoblju, 87,4% majki sa simptomima depresije se igralo sa svojom djecom najmanje jednom dnevno, a kod majki koje nisu imale simptome depresije to je činilo njih 91,9%. Isto tako, 22,4% majki sa simptomima depresije je svojoj djeci pokazivalo knjige u usporedbi s 28,2% majki bez simptoma depresije.
Simptomi depresije očito imaju negativan učinak na roditeljske navike majki, posebno one navike koje uključuju aktivan angažman s djecom. Takvi rezultati svakako naglašavaju važnost praćenja simptoma depresije kod novih majki.
No, simptomi depresije nisu utjecali na pridržavanje sigurnosnih navika, kao što su snižavanje temperature vode u bojleru ili postavljanje djeteta u ispravan položaj za spavanje. U ovim slučajevima, istraživači nisu pronašli značajne razlike između majki sa simptomima depresije i majki bez simptoma depresije.
Medical News Today
Kako prepoznati depresiju?
Depresija je stara koliko i čovječanstvo. Ubraja se ne samo u najranije opisane bolesti u povijesti medicine, nego i u najčešće psihičke poremećaje današnjice. Riječ "depresija" podrijetlom je iz latinskoga jezika - latinski depressio dolazi od deprimere, što znači potisnuti, pritisnuti, udubiti ili potlačiti.
o autoru
prof. dr. sc. Ljubomir Hotujac,
predstojnik Klinike za psihijatriju,
KBC Rebro, Zagreb
Što je depresija?
Koje su najčešće zablude vezane uz depresiju?
Što ne smijemo zaboraviti?
Što nije depresija?
Kako prepoznati depresiju?
Koliko često se depresija javlja u populaciji?
Ako nam je teško raditi, družiti se, spavati, jednom riječju više se ne možemo veseliti životu, onda to više nije neraspoloženje, nije obična tuga, nego depresija.
Trenutno je depresija za žene zdravstveni problem broj dva, a u ukupnoj populaciji depresija je na četvrtom mjestu. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije depresija će do 2020. godine postati drugi svjetski zdravstveni problem, a gledajući samo žensku populaciju, zdravstveni problem broj jedan. Posljedica je to kontinuiranog porasta broja depresivnih osoba što se prati od 1910. nadalje. Najmanje svaki deseti čovjek ima šansu jednom u životu oboljeti od depresije, može se javiti od dječje do starije dobi, a naročito je česta u srednjim godinama. Depresija uzrokuje duboke patnje i većina se stručnjaka slaže da je to za čovjeka najbolnije životno iskustvo s kojim se može suočiti.
Depresija je više od obične tuge. Međutim, ako se tuga pojavi bez ikakva razloga ili je ona nesrazmjerna razlogu nastanka, ako ne prestaje ili se ponovno vrati, ako nam je teško raditi, družiti se, spavati, jednom riječju više se ne možemo veseliti životu, onda to više nije neraspoloženje, nije obična tuga, nego depresija.
Mentalno zdravlje - Depresija
Što je depresija?
Depresija je ozbiljan duševni poremećaj, prava bolest koja se mora liječiti. Ona zahtijeva liječenje jer utječe na cjelokupni život bolesnika, a ako se ne liječi, sve se više pogoršava. Zbog neupućenosti, depresiju često ne prepoznaju ni osobe koje od nje pate, kao ni njihova najbliža okolina, čak i kad depresija uzrokuje značajne bračne, obiteljske, profesionalne i socijalne poteškoće. Depresija je bolest sa značajnom smrtnošću. Podaci govore da i do 15% depresivnih osoba počini samoubojstvo. Stoga depresija zahtijeva ozbiljan pristup, čim ranije prepoznavanje i adekvatno liječenje da bi se izbjegle moguće pogubne posljedice.
Koje su najčešće zablude vezane uz depresiju?
* Depresija će brzo proći sama od sebe, pa liječenje i nije potrebno.
* Depresija je nešto što napada samo slabe i bespomoćne.
* Promjenom okoline, proći će i depresija (Depresija je kao kovčeg, putuje zajedno s njegovim vlasnikom!).
* Depresivan čovjek najbolje zna kako mu je (djelomice točno!) pa se sam može i izliječiti (pogrešno!).
Što ne smijemo zaboraviti?
* Depresija nije znak slabosti, depresija je bolest.
* Depresija je izlječiva bolest.
* Što više bolesnik zna o depresiji i što više sudjeluje u programu svog liječenja, lakše će se osloboditi depresije.
* Izlječenje nikada ne dolazi preko noći; potrebno je više tjedana da bi se bolesnik osjećao bolje.
* Depresija je često neprepoznata i od liječnika primarne zdravstvene zaštite, najčešće zbog prisutnih tjelesnih simptoma koji pozornost liječnika odvlače u pogrešnom smjeru.
* Zbog neznanja, krivih stavova i uvjerenja, velik broj depresivnih osoba ne traži medicinsku pomoć.
* Depresiju moramo upoznati da bismo se lakše mogli boriti protiv nje.
Što nije depresija?
* Depresija nije osjećaj prolaznog neraspoloženja, ona je bolest koja značajno narušava svakodnevni život.
* Depresija nije znak moralne slabosti; depresija je posljedica narušene ravnoteže kemijskih tvari u mozgu, pri čemu važnu ulogu igra naslijeđe, stres, način života.
* Velika je razlika između običnog neraspoloženja i patnje uzrokovane depresijom. Kada smo razočarani životom, kada ostanemo bez prijatelja ili izgubimo voljenu osobu, prirodno je da smo tužni i zabrinuti. Takvi događaji gase nam radost življenja, no ubrzo se većina ljudi vraća u svoje uobičajeno stanje.
Kako prepoznati depresiju?
Depresivni bolesnici su slabo raspoloženi, tužni, bezvoljni i pojačano umorni.
Depresija je bolest, jednako kao i povišeni krvni tlak ili šećerna bolest. Bolesnici, kao i kod bilo koje druge kronične bolesti, moraju naučiti kako je prepoznati i nositi se s njom tijekom života. Ne smijete biti posramljeni ako ste depresivni. Izrecite kako se osjećate! Neka Vaš liječnik zna sve o Vašim tegobama. Ako liječnik ne upozna Vaše smetnje, tegobe i simptome, teško mu je postaviti ispravnu dijagnozu. Postoje učinkoviti načini za liječenje depresije i za ponovni povratak u normalan život bez patnje. Ali ako se depresija ne liječi, ona može postati bolest koja ugrožava život!
Na pravu depresiju treba posumnjati kada se osoba konstantno osjeća žalosno svakog dana u razdoblju od dva tjedna ili duže i kada je više ništa ne može razveseliti.
Depresivni bolesnici su slabo raspoloženi, tužni, bezvoljni i pojačano umorni. Depresija se također manifestira ravnodušnošću, bezidejnošću, apatijom, gubitkom životne radosti, ali i u nekim slučajevima pojačanom napetošću, nemirom i razdražljivošću. Isto tako depresija može ometati osnovne tjelesne funkcije, te se manifestirati poremećajem sna, smanjenjem ili pojačanjem apetita, tromošću, nemirom, slabošću, isrpljenošću, gubitkom koncentracije i zaboravljivošću. Depresivno raspoloženje onemogućava bolesnike u obavljanju normalnih i svakodnevnih životnih aktivnosti. Ljudi oboljeli od depresije mogu osjećati pretjerani sram ili krivnju i mogu se opširno baviti mišlju o smrti i umiranju, uključujući i ideje o samoubojstvu.
Koliko često se depresija javlja u populaciji?
Depresija se najčešće javlja u 40-im godinama života.
Depresija je jedan od najčešćih psihičkih poremećaja današnjice. Broj osoba s depresivnim poremećajem raste kontinuirano od početka prošlog stoljeća u svim industrijaliziranim zemljama svijeta. Epidemiološka istraživanja govore da 3-4% populacije boluje od težih, dok 1,5 do 2% od blažih oblika depresije. Žene češće obolijevaju od muškaraca u odnosu 2:1. Točan razlog takve pojave se ne zna, ali je pretpostavka da tome doprinose hormonske promjene u žena, trudnoće i porodi i predodređenost životnih uloga.
Depresija se najčešće javlja u 40-im godinama života, iako se u 50% slučajeva bolest pojavi ranije. U dobi iznad 60 godina javlja se 10% depresija, što ponekad predstavlja dijagnostički problem spram demencija. Nema značajnije razlike u učestalosti javljanja poremećaja između različitih rasa, niti je opažen značajniji utjecaj socijalno-ekonomskog stanja.
o autoru
prof. dr. sc. Ljubomir Hotujac,
predstojnik Klinike za psihijatriju,
KBC Rebro, Zagreb
Što je depresija?
Koje su najčešće zablude vezane uz depresiju?
Što ne smijemo zaboraviti?
Što nije depresija?
Kako prepoznati depresiju?
Koliko često se depresija javlja u populaciji?
Ako nam je teško raditi, družiti se, spavati, jednom riječju više se ne možemo veseliti životu, onda to više nije neraspoloženje, nije obična tuga, nego depresija.
Trenutno je depresija za žene zdravstveni problem broj dva, a u ukupnoj populaciji depresija je na četvrtom mjestu. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije depresija će do 2020. godine postati drugi svjetski zdravstveni problem, a gledajući samo žensku populaciju, zdravstveni problem broj jedan. Posljedica je to kontinuiranog porasta broja depresivnih osoba što se prati od 1910. nadalje. Najmanje svaki deseti čovjek ima šansu jednom u životu oboljeti od depresije, može se javiti od dječje do starije dobi, a naročito je česta u srednjim godinama. Depresija uzrokuje duboke patnje i većina se stručnjaka slaže da je to za čovjeka najbolnije životno iskustvo s kojim se može suočiti.
Depresija je više od obične tuge. Međutim, ako se tuga pojavi bez ikakva razloga ili je ona nesrazmjerna razlogu nastanka, ako ne prestaje ili se ponovno vrati, ako nam je teško raditi, družiti se, spavati, jednom riječju više se ne možemo veseliti životu, onda to više nije neraspoloženje, nije obična tuga, nego depresija.
Mentalno zdravlje - Depresija
Što je depresija?
Depresija je ozbiljan duševni poremećaj, prava bolest koja se mora liječiti. Ona zahtijeva liječenje jer utječe na cjelokupni život bolesnika, a ako se ne liječi, sve se više pogoršava. Zbog neupućenosti, depresiju često ne prepoznaju ni osobe koje od nje pate, kao ni njihova najbliža okolina, čak i kad depresija uzrokuje značajne bračne, obiteljske, profesionalne i socijalne poteškoće. Depresija je bolest sa značajnom smrtnošću. Podaci govore da i do 15% depresivnih osoba počini samoubojstvo. Stoga depresija zahtijeva ozbiljan pristup, čim ranije prepoznavanje i adekvatno liječenje da bi se izbjegle moguće pogubne posljedice.
Koje su najčešće zablude vezane uz depresiju?
* Depresija će brzo proći sama od sebe, pa liječenje i nije potrebno.
* Depresija je nešto što napada samo slabe i bespomoćne.
* Promjenom okoline, proći će i depresija (Depresija je kao kovčeg, putuje zajedno s njegovim vlasnikom!).
* Depresivan čovjek najbolje zna kako mu je (djelomice točno!) pa se sam može i izliječiti (pogrešno!).
Što ne smijemo zaboraviti?
* Depresija nije znak slabosti, depresija je bolest.
* Depresija je izlječiva bolest.
* Što više bolesnik zna o depresiji i što više sudjeluje u programu svog liječenja, lakše će se osloboditi depresije.
* Izlječenje nikada ne dolazi preko noći; potrebno je više tjedana da bi se bolesnik osjećao bolje.
* Depresija je često neprepoznata i od liječnika primarne zdravstvene zaštite, najčešće zbog prisutnih tjelesnih simptoma koji pozornost liječnika odvlače u pogrešnom smjeru.
* Zbog neznanja, krivih stavova i uvjerenja, velik broj depresivnih osoba ne traži medicinsku pomoć.
* Depresiju moramo upoznati da bismo se lakše mogli boriti protiv nje.
Što nije depresija?
* Depresija nije osjećaj prolaznog neraspoloženja, ona je bolest koja značajno narušava svakodnevni život.
* Depresija nije znak moralne slabosti; depresija je posljedica narušene ravnoteže kemijskih tvari u mozgu, pri čemu važnu ulogu igra naslijeđe, stres, način života.
* Velika je razlika između običnog neraspoloženja i patnje uzrokovane depresijom. Kada smo razočarani životom, kada ostanemo bez prijatelja ili izgubimo voljenu osobu, prirodno je da smo tužni i zabrinuti. Takvi događaji gase nam radost življenja, no ubrzo se većina ljudi vraća u svoje uobičajeno stanje.
Kako prepoznati depresiju?
Depresivni bolesnici su slabo raspoloženi, tužni, bezvoljni i pojačano umorni.
Depresija je bolest, jednako kao i povišeni krvni tlak ili šećerna bolest. Bolesnici, kao i kod bilo koje druge kronične bolesti, moraju naučiti kako je prepoznati i nositi se s njom tijekom života. Ne smijete biti posramljeni ako ste depresivni. Izrecite kako se osjećate! Neka Vaš liječnik zna sve o Vašim tegobama. Ako liječnik ne upozna Vaše smetnje, tegobe i simptome, teško mu je postaviti ispravnu dijagnozu. Postoje učinkoviti načini za liječenje depresije i za ponovni povratak u normalan život bez patnje. Ali ako se depresija ne liječi, ona može postati bolest koja ugrožava život!
Na pravu depresiju treba posumnjati kada se osoba konstantno osjeća žalosno svakog dana u razdoblju od dva tjedna ili duže i kada je više ništa ne može razveseliti.
Depresivni bolesnici su slabo raspoloženi, tužni, bezvoljni i pojačano umorni. Depresija se također manifestira ravnodušnošću, bezidejnošću, apatijom, gubitkom životne radosti, ali i u nekim slučajevima pojačanom napetošću, nemirom i razdražljivošću. Isto tako depresija može ometati osnovne tjelesne funkcije, te se manifestirati poremećajem sna, smanjenjem ili pojačanjem apetita, tromošću, nemirom, slabošću, isrpljenošću, gubitkom koncentracije i zaboravljivošću. Depresivno raspoloženje onemogućava bolesnike u obavljanju normalnih i svakodnevnih životnih aktivnosti. Ljudi oboljeli od depresije mogu osjećati pretjerani sram ili krivnju i mogu se opširno baviti mišlju o smrti i umiranju, uključujući i ideje o samoubojstvu.
Koliko često se depresija javlja u populaciji?
Depresija se najčešće javlja u 40-im godinama života.
Depresija je jedan od najčešćih psihičkih poremećaja današnjice. Broj osoba s depresivnim poremećajem raste kontinuirano od početka prošlog stoljeća u svim industrijaliziranim zemljama svijeta. Epidemiološka istraživanja govore da 3-4% populacije boluje od težih, dok 1,5 do 2% od blažih oblika depresije. Žene češće obolijevaju od muškaraca u odnosu 2:1. Točan razlog takve pojave se ne zna, ali je pretpostavka da tome doprinose hormonske promjene u žena, trudnoće i porodi i predodređenost životnih uloga.
Depresija se najčešće javlja u 40-im godinama života, iako se u 50% slučajeva bolest pojavi ranije. U dobi iznad 60 godina javlja se 10% depresija, što ponekad predstavlja dijagnostički problem spram demencija. Nema značajnije razlike u učestalosti javljanja poremećaja između različitih rasa, niti je opažen značajniji utjecaj socijalno-ekonomskog stanja.
Depresija - integralni pristup
Depresiju je potrebno liječiti integralno budući da ona pogađa čitavu osobu, u svim njezinim dimenzijama. To znači da depresivna osoba mora uzimati lijekove (psihofarmake), potrebno je ojačati njezinu socijalnu ili društvenu dimenziju, a treba pomoći psihološki i duhovno.
Višestrukost uzroka depresije
Uzroci depresije
Depresija - bolest svih vremena
Distimija
Maskirana depresija
Duhovnost u liječenju depresije: tko vjeruje - taj djeluje
Prevencija protiv depresije
Višestrukost uzroka depresije
Depresivci se rano bude (dva ili više sati ranije nego uobičajeno), ujutro se loše osjećaju i pokazuju veliku psihomotornu usporenost. Depresivna osoba pati od osjećaja krivnje koja je najčešće iracionalne naravi.
Depresija je teška psihička bolest koja se očituje u bezvoljnosti, tuposti osjećaja, gubitku želje za životom, poremećenom spavanju i jelu, pojačanom umaranju, smanjenoj koncentraciji, niskom stupnju samopoštovanja i samopouzdanja, slabom ili nikakvom zanimanju za druge osobe, za seks i svijet oko sebe.
Depresivci se rano bude (dva ili više sati ranije nego uobičajeno), ujutro se loše osjećaju i pokazuju veliku psihomotornu usporenost. Depresivna osoba pati od osjećaja krivnje koja je najčešće iracionalne naravi, to znači da se osoba osjeća subjektivno krivom za ono zašto nije objektivno kriva. Depresivna osoba čitavim svojim ponašanjem odaje dojam da nije zadovoljna sa sobom, sklona je nesvjesno kažnjavati sebe, a vrlo često pokuša izvršiti samoubojstvo.
Depresija se najčešće javlja u epizodama. Kada se depresija javi prvi put, govor je o depresivnoj epizodi.
Depresivna epizoda može se označiti kao blaga, umjerena, teška ili teška s psihotičnim simptomima. U gotovo polovice oboljelih prva depresivna epizoda javlja se prije 40-te godine života.
Uzroci depresije
Osoba koja ne zna ili ne želi prihvatiti činjenicu da je život težak i da se ne mogu ispuniti sve njezine želje, može lako pasti u depresiju kad se suoči sa životnim poteškoćama za koje misli da se nisu smjele pojaviti u njezinu životu.
Uzroci depresije su višestruki. Treba razlikovati endogenu i reaktivnu (egzogenu) depresiju. Eendogena depresija je većim dijelom biološkog podrijetla, te se kao mogući uzroci za nju smatraju genetska predispozicija odnosno nasljednost, kao i poremećaj raznih sustava u mozgu.
Reaktivne depresije predstavljaju reakcije na životne probleme i stresne situacije koju osoba nije mogla zrelo integrirati u svoju osobnost i svoj život, nego se pred njima osjetila bespomoćnom. To su najčešće stresne situacije kao što su smrt bliske osobe, razvod braka, gubitak posla i sl. Treba još spomenuti kako postoji obična ili nepsihotičnih depresija u kojoj je osoba svjesna svojih poteškoća, ali ostaje u realnom svijetu, dok su u psihotičnoj depresiji prisutne su halucinacije i sumanute ideje i gubitak osjećaja za realnost.
Uzrok depresije može biti nedostatak smisla života. Osoba koja ne zna ili ne želi prihvatiti činjenicu da je život težak i da se ne mogu ispuniti sve njezine želje, može lako pasti u depresiju kad se suoči sa životnim poteškoćama za koje misli da se nisu smjele pojaviti u njezinu životu. Praznina života i nespremnost na žrtvu i odricanje vrlo lako i često odvode osobu u depresiju koja može završiti i u samoubojstvu.
Depresija - bolest svih vremena
Depresija je danas posebno vidljiva jer je privatni život zahvaljujući sredstvima masovne komunikacije postao praktički javan.
Depresija nije bolest samo naše epohe. Ona je bila prisutna u svim razdobljima povijesti, u svim civilizacijama i kulturama. Međutim, može se reći da je ona u ovo naše vrijeme posebno vidljiva, jer je privatni život zahvaljujući sredstvima masovne komunikacije postao praktički javan. Osim toga, čovjek našega vremena naglasak stavlja na emocije, a razum potiskuje u drugi plan. Međutim, kako ne može zadovoljiti sve svoje afektivne želje, a nije spreman na žrtvu i odricanje, puno lakše će pasti u depresiju nego li je to bio slučaj prije kad su subjektivna i iracionalna očekivanja stavljala u drugi plan.
Distimija
Glavni simptom distimije je deprimirano raspoloženje karakterizirano tugom, nelagodom, neraspoloženjem i gubitkom interesa za uobičajene aktivnosti uz samopotcjenjivanje, poteškoće u donošenju odluka i osjećaj beznadnosti.
Čini se da je u ovo naše doba više prisutan poremećaj koji se zove distimija koji spada u skupinu poremećaja raspoloženja i predstavlja blaži oblik depresije. Najčešće započinje neprimjetno u kasnom djetinjstvu i adolescenciji, ali se može pojaviti i kasnije, te je tri puta češća u žena. Glavni simptom je deprimirano raspoloženje karakterizirano tugom, nelagodom, neraspoloženjem i gubitkom interesa za uobičajene aktivnosti uz samopotcjenjivanje, poteškoće u donošenju odluka i osjećaj beznadnosti.
Maskirana depresija
Kod tzv. maskirane depresije bolesnici ne ostvaruju svoje planove iako za to imaju sposobnosti, gube volju za život i često svoje neraspoloženje projiciraju na druge pa njih okrivljuju za svoje muke i nevolje.
Danas je također veoma raširena tzv. maskirana depresija koja se više izražava tjelesnim i vegetativnim simptomima bolesti. Takvi bolesnici nisu uopće svjesni svog depresivnog raspoloženja. Međutim, njihovo svakodnevno ponašanje odaje depresivno raspoloženje. Oni ne ostvaruju svoje planove iako za to imaju sposobnosti, gube volju za život i često svoje neraspoloženje projiciraju na druge pa njih okrivljuju za svoje muke i nevolje.
Duhovnost u liječenju depresije: tko vjeruje - taj djeluje
Potrebno je ojačati socijalnu ili društvenu dimenziju. To znači da se osoba treba što više uključivati u prikladno društvo, aktivirati u sebi želju da pomogne drugima koji su u nevolji, razvijati prijateljske stavove i jednostavno voljeti druge. Ljubav je najbolji lijek protiv depresije.
Depresiju je potrebno liječiti integralno budući da ona pogađa čitavu osobu, u svim njezinim dimenzijama. A to znači depresivna osoba mora uzimati lijekove (psihofarmake) kako bi se izazvala pozitivna reakcija u mozgu, odagnale depresivne misli i poboljšalo emocionalno stanje. Nadalje, potrebno je ojačati socijalnu ili društvenu dimenziju. To znači osoba se treba što više uključivati u prikladno društvo, aktivirati u sebi želju da pomogne drugima koji su u nevolji, razvijati prijateljske stavove i jednostavno voljeti druge. Ljubav je najbolji lijek protiv depresije.
Depresivnoj osobi treba pomoći i psihološki, a to znači treba je naučiti i ohrabriti da ne potiskuje svoje emocije, napose svoju agresivnost i bijes, nego da i te negativne emocije izrazi kontrolirano. Poznato je naime da se kod depresivnih osoba potisnuta agresivnost lako pretvara u krivnju i da se okreće protiv same osobe koja je u sebi, u svojoj podsvijesti nosi. Konačno, a to je zapravo najvažnije, depresivnoj osobi treba pomoći duhovno. Čovjek je osoba po svojoj duhovnoj dimenziji i on je najjači na području duha, slobode i ljubavi.
Naime, u depresiji je glavno raspoloženje nemoć, a vjera je po svojoj naravi svemoć. Depresija paralizira osobu, a vjera je potiče na djelovanje. Tko vjeruje, taj djeluje. Vjera je najjača snaga ovoga svijeta. Vjera je dakle sila koja pobjeđuje i čovjekovu depresiju. Sve ono što jača našu vjeru, a to je molitva, meditacija, sakramentalni život, to pomaže i u nadvladavanju depresije.
Prevencija protiv depresije
Najbolja prevencija protiv depresije je zdrav život, spremnost da se prihvate poteškoće koje nam život svaki dan donosi, a iznad svega, najbolja je prevencija nesebična ljubav prema bližnjemu. Dok iskreno ljubi, osoba ne može biti depresivna. Ljubav čini osobu radosnom. Gdje je na djelu ljubav, tu nema depresije.
o autoru
Doc.dr.sc. Mijo Nikić
Višestrukost uzroka depresije
Uzroci depresije
Depresija - bolest svih vremena
Distimija
Maskirana depresija
Duhovnost u liječenju depresije: tko vjeruje - taj djeluje
Prevencija protiv depresije
Višestrukost uzroka depresije
Depresivci se rano bude (dva ili više sati ranije nego uobičajeno), ujutro se loše osjećaju i pokazuju veliku psihomotornu usporenost. Depresivna osoba pati od osjećaja krivnje koja je najčešće iracionalne naravi.
Depresija je teška psihička bolest koja se očituje u bezvoljnosti, tuposti osjećaja, gubitku želje za životom, poremećenom spavanju i jelu, pojačanom umaranju, smanjenoj koncentraciji, niskom stupnju samopoštovanja i samopouzdanja, slabom ili nikakvom zanimanju za druge osobe, za seks i svijet oko sebe.
Depresivci se rano bude (dva ili više sati ranije nego uobičajeno), ujutro se loše osjećaju i pokazuju veliku psihomotornu usporenost. Depresivna osoba pati od osjećaja krivnje koja je najčešće iracionalne naravi, to znači da se osoba osjeća subjektivno krivom za ono zašto nije objektivno kriva. Depresivna osoba čitavim svojim ponašanjem odaje dojam da nije zadovoljna sa sobom, sklona je nesvjesno kažnjavati sebe, a vrlo često pokuša izvršiti samoubojstvo.
Depresija se najčešće javlja u epizodama. Kada se depresija javi prvi put, govor je o depresivnoj epizodi.
Depresivna epizoda može se označiti kao blaga, umjerena, teška ili teška s psihotičnim simptomima. U gotovo polovice oboljelih prva depresivna epizoda javlja se prije 40-te godine života.
Uzroci depresije
Osoba koja ne zna ili ne želi prihvatiti činjenicu da je život težak i da se ne mogu ispuniti sve njezine želje, može lako pasti u depresiju kad se suoči sa životnim poteškoćama za koje misli da se nisu smjele pojaviti u njezinu životu.
Uzroci depresije su višestruki. Treba razlikovati endogenu i reaktivnu (egzogenu) depresiju. Eendogena depresija je većim dijelom biološkog podrijetla, te se kao mogući uzroci za nju smatraju genetska predispozicija odnosno nasljednost, kao i poremećaj raznih sustava u mozgu.
Reaktivne depresije predstavljaju reakcije na životne probleme i stresne situacije koju osoba nije mogla zrelo integrirati u svoju osobnost i svoj život, nego se pred njima osjetila bespomoćnom. To su najčešće stresne situacije kao što su smrt bliske osobe, razvod braka, gubitak posla i sl. Treba još spomenuti kako postoji obična ili nepsihotičnih depresija u kojoj je osoba svjesna svojih poteškoća, ali ostaje u realnom svijetu, dok su u psihotičnoj depresiji prisutne su halucinacije i sumanute ideje i gubitak osjećaja za realnost.
Uzrok depresije može biti nedostatak smisla života. Osoba koja ne zna ili ne želi prihvatiti činjenicu da je život težak i da se ne mogu ispuniti sve njezine želje, može lako pasti u depresiju kad se suoči sa životnim poteškoćama za koje misli da se nisu smjele pojaviti u njezinu životu. Praznina života i nespremnost na žrtvu i odricanje vrlo lako i često odvode osobu u depresiju koja može završiti i u samoubojstvu.
Depresija - bolest svih vremena
Depresija je danas posebno vidljiva jer je privatni život zahvaljujući sredstvima masovne komunikacije postao praktički javan.
Depresija nije bolest samo naše epohe. Ona je bila prisutna u svim razdobljima povijesti, u svim civilizacijama i kulturama. Međutim, može se reći da je ona u ovo naše vrijeme posebno vidljiva, jer je privatni život zahvaljujući sredstvima masovne komunikacije postao praktički javan. Osim toga, čovjek našega vremena naglasak stavlja na emocije, a razum potiskuje u drugi plan. Međutim, kako ne može zadovoljiti sve svoje afektivne želje, a nije spreman na žrtvu i odricanje, puno lakše će pasti u depresiju nego li je to bio slučaj prije kad su subjektivna i iracionalna očekivanja stavljala u drugi plan.
Distimija
Glavni simptom distimije je deprimirano raspoloženje karakterizirano tugom, nelagodom, neraspoloženjem i gubitkom interesa za uobičajene aktivnosti uz samopotcjenjivanje, poteškoće u donošenju odluka i osjećaj beznadnosti.
Čini se da je u ovo naše doba više prisutan poremećaj koji se zove distimija koji spada u skupinu poremećaja raspoloženja i predstavlja blaži oblik depresije. Najčešće započinje neprimjetno u kasnom djetinjstvu i adolescenciji, ali se može pojaviti i kasnije, te je tri puta češća u žena. Glavni simptom je deprimirano raspoloženje karakterizirano tugom, nelagodom, neraspoloženjem i gubitkom interesa za uobičajene aktivnosti uz samopotcjenjivanje, poteškoće u donošenju odluka i osjećaj beznadnosti.
Maskirana depresija
Kod tzv. maskirane depresije bolesnici ne ostvaruju svoje planove iako za to imaju sposobnosti, gube volju za život i često svoje neraspoloženje projiciraju na druge pa njih okrivljuju za svoje muke i nevolje.
Danas je također veoma raširena tzv. maskirana depresija koja se više izražava tjelesnim i vegetativnim simptomima bolesti. Takvi bolesnici nisu uopće svjesni svog depresivnog raspoloženja. Međutim, njihovo svakodnevno ponašanje odaje depresivno raspoloženje. Oni ne ostvaruju svoje planove iako za to imaju sposobnosti, gube volju za život i često svoje neraspoloženje projiciraju na druge pa njih okrivljuju za svoje muke i nevolje.
Duhovnost u liječenju depresije: tko vjeruje - taj djeluje
Potrebno je ojačati socijalnu ili društvenu dimenziju. To znači da se osoba treba što više uključivati u prikladno društvo, aktivirati u sebi želju da pomogne drugima koji su u nevolji, razvijati prijateljske stavove i jednostavno voljeti druge. Ljubav je najbolji lijek protiv depresije.
Depresiju je potrebno liječiti integralno budući da ona pogađa čitavu osobu, u svim njezinim dimenzijama. A to znači depresivna osoba mora uzimati lijekove (psihofarmake) kako bi se izazvala pozitivna reakcija u mozgu, odagnale depresivne misli i poboljšalo emocionalno stanje. Nadalje, potrebno je ojačati socijalnu ili društvenu dimenziju. To znači osoba se treba što više uključivati u prikladno društvo, aktivirati u sebi želju da pomogne drugima koji su u nevolji, razvijati prijateljske stavove i jednostavno voljeti druge. Ljubav je najbolji lijek protiv depresije.
Depresivnoj osobi treba pomoći i psihološki, a to znači treba je naučiti i ohrabriti da ne potiskuje svoje emocije, napose svoju agresivnost i bijes, nego da i te negativne emocije izrazi kontrolirano. Poznato je naime da se kod depresivnih osoba potisnuta agresivnost lako pretvara u krivnju i da se okreće protiv same osobe koja je u sebi, u svojoj podsvijesti nosi. Konačno, a to je zapravo najvažnije, depresivnoj osobi treba pomoći duhovno. Čovjek je osoba po svojoj duhovnoj dimenziji i on je najjači na području duha, slobode i ljubavi.
Naime, u depresiji je glavno raspoloženje nemoć, a vjera je po svojoj naravi svemoć. Depresija paralizira osobu, a vjera je potiče na djelovanje. Tko vjeruje, taj djeluje. Vjera je najjača snaga ovoga svijeta. Vjera je dakle sila koja pobjeđuje i čovjekovu depresiju. Sve ono što jača našu vjeru, a to je molitva, meditacija, sakramentalni život, to pomaže i u nadvladavanju depresije.
Prevencija protiv depresije
Najbolja prevencija protiv depresije je zdrav život, spremnost da se prihvate poteškoće koje nam život svaki dan donosi, a iznad svega, najbolja je prevencija nesebična ljubav prema bližnjemu. Dok iskreno ljubi, osoba ne može biti depresivna. Ljubav čini osobu radosnom. Gdje je na djelu ljubav, tu nema depresije.
o autoru
Doc.dr.sc. Mijo Nikić
Blagdanska depresija
Božićni i novogodišnji blagdani su ispunjeni radosnim događajima, veseljem i optimizmom. No mnogi se u ovo doba osjećaju tužni, bezvoljni, usamljeni, umorni. Takvo se stanje naziva blagdanska depresija.
Depresija
Uzroci blagdanske depresije
Simptomi i trajanje blagdanske depresije
Spriječite blagdansku depresiju
Najčešće se javlja krajem prosinca. Stvorili smo je mi sami. Pritisci kojima smo izloženi svakim se danom sve više gomilaju, a naša tolerancija stresa pada.
Depresija
Ako se tuga pojavi bez ikakva razloga ili je ona nerazmjerna razlogu nastanka, ako ne prestaje ili se ponovno vrati, ako nam je teško raditi, družiti se, spavati, jednom riječju više se ne možemo veseliti životu, onda to više nije neraspoloženje, nije obična tuga, nego depresija.
Trenutno je depresija za žene zdravstveni problem broj dva, a u ukupnoj populaciji depresija je na četvrtom mjestu. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije depresija će do 2020. godine postati drugi svjetski zdravstveni problem, a gledajući samo žensku populaciju, zdravstveni problem broj jedan. Posljedica je to kontinuiranog porasta broja depresivnih osoba. Najmanje svaki deseti čovjek ima šansu jednom u životu oboljeti od depresije, može se javiti od dječje do starije dobi, a naročito je česta u srednjim godinama. Depresija uzrokuje duboke patnje i većina se stručnjaka slaže da je to za čovjeka najbolnije životno iskustvo s kojim se može suočiti. Uzroci blagdanske depresije
U vrijeme velikih blagdana imamo višak slobodnog vremena. Ukoliko slobodno vrijeme nemamo s kime podijeliti ili ga ne možemo kvalitetno ispuniti, normalno je da zapadnemo u depresivno raspoloženje.
Osobama inače sklonim depresijama u prosincu se nameće dodatni teret da su na neki način dužni biti sretni. Blagdanska depresija često zahvaća starije osobe koje su već izgubile partnera ili im djeca stanuju daleko, zatim usamljene ljude koji žive u velikom gradu u kojem nema članova njihove obitelji, a koji nemaju puno prijatelja.
U vrijeme velikih blagdana imamo višak slobodnog vremena. Ukoliko slobodno vrijeme nemamo s kime podijeliti ili ga ne možemo kvalitetno ispuniti, normalno je da zapadnemo u depresivno raspoloženje.
Uzroci blagdanske depresije su:
- povećan stres
- umor
- nemogućnost provođenja vremena s članovima obitelji
- nostalgija za proteklim blagdanskim proslavama
- pretjerana komercijalizacija blagdana
- promjena prehrane
- promjena dnevne rutine
Simptomi i trajanje blagdanske depresije
Osnovne karakteristike ove bolesti su sniženo, depresivno raspoloženje, gubitak osjećaja zadovoljstva, gubitak snage i energije, javljanje osjećaja neodređenog straha (anksioznosti), osjećaj krivnje, besperspektivnosti, bezizglednosti, gubitak volje za životom, razmišljanja o samoubojstvu i pokušaji. Uz to nastupa promjena mišljenja, sna i apetita.
Simptomi sliče kliničkoj depresiji:
- glavobolje
- nesanica
- promjena apetita, debljanje ili mršavljenje
- razdražljivost
- tjeskoba
- pretjeran ili neprimjeren osjećaj krivnje
- smanjena sposobnost jasnog razmišljanja i koncentracije
- smanjen interes za aktivnosti koje obično pružaju zadovoljstvo (seks, rad, druženje s prijateljima, hobiji, uobičajeni oblici zabave)
Osnovne karakteristike ove bolesti su sniženo, depresivno raspoloženje, gubitak osjećaja zadovoljstva, gubitak snage i energije, javljanje osjećaja neodređenog straha (anksioznosti), osjećaj krivnje, besperspektivnosti, bezizglednosti, gubitak volje za životom, razmišljanja o samoubojstvu i pokušaji. Uz to nastupa promjena mišljenja, sna i apetita.
Blagdanska depresija je obično kratkotrajna te traje nekoliko dana ili tjedana prije, tijekom ili netom nakon blagdana. Kad prođe slavljenička euforija, simptomi se obično povlače.
Spriječite blagdansku depresiju
Umjesto nabrajanja nedostataka i svega što nam u životu nedostaje, trebamo početi nabrajati svoje kvalitete i sve ono što imamo.
Kako bi se umanjilo blagdansko neraspoloženje i simptomi depresije, potrebno je pridržavati se nekih mjera. To je stresno razdoblje godine za sve ljude, a no taj se stres može umanjiti. Najlakše je sve tegobe podijeliti s obitelji, prijateljima, bliskim i dragim osobama.
Usprkos bogatom blagdanskom stolu, treba zadržati zdrave prehrambene navike te redovito vježbati.
Pomaže dobra organizacija vremena, pisanje liste stvari koje treba napraviti ili kupiti, određivanje prioriteta, planiranje koliko se novca želi potrošiti te se zadržati u tim financijskim okvirima.
Prihvaćanje vlastitih osjećaja kao posve normalnih u ovo doba godine olakšava psihički teret. Pomaganje drugima, primjerice beskućnicima, siromašnima, nezbrinutoj djeci, onima koji nemaju i koji su sami u ovo blagdansko vrijeme, pomaže nam da shvatimo kako imamo i više nego je dovoljno te da smo bez razloga nezahvalni.
U svemu treba biti umjeren. Ne piti previše alkohola jer suprotno uvriježenom mišljenju, alkohol ne djeluje stimulativno, već pridonosi depresivnosti, a pri povećanoj konzumaciji smanjuje funkcionalnost moždanih stanica i sposobnost koncentracije.
Ne smijete pretjerivati sa slatkom i masnom blagdanskom hranom. Zdrava i uravnotežena prehrana osnovna je pretpostavka dobrog zdravstvenog stanja i raspoloženja, i trebala bi vas zaštititi od nedostatka pojedinih nutrijenata koji mogu uzrokovati razdražljivost, umor i loše raspoloženje. Izbjegavajte grickalice i slatkiše koji često ne sadrže vitamine i minerale. Izbjegavajte napitke koji sadrže kofein u večernjim satima, jer će vam poremetiti san i uzdrmati bioritam.
Ne razmišljajte pretjerano o prošlosti, ne postavljajte nerealna očekivanja ili zahtjeve, ne razmišljajte isključivo o stvarima koje nemamo te osobito ne trošite novac koji nemamo.
Depresivno raspoloženje ponekad je naglašeno zbog osjećaja kako se svi drugi dobro zabavljaju, što nije istina. Gdjegod se ljudi okupe, osobito često na obiteljskim proslavama, u zraku su određena neslaganja, napetosti i razmirice.
Umjesto nabrajanja nedostataka i svega što nam u životu nedostaje, trebamo početi nabrajati svoje kvalitete i sve ono što imamo.
o autoru
PLIVAzdravlje
Depresija
Uzroci blagdanske depresije
Simptomi i trajanje blagdanske depresije
Spriječite blagdansku depresiju
Najčešće se javlja krajem prosinca. Stvorili smo je mi sami. Pritisci kojima smo izloženi svakim se danom sve više gomilaju, a naša tolerancija stresa pada.
Depresija
Ako se tuga pojavi bez ikakva razloga ili je ona nerazmjerna razlogu nastanka, ako ne prestaje ili se ponovno vrati, ako nam je teško raditi, družiti se, spavati, jednom riječju više se ne možemo veseliti životu, onda to više nije neraspoloženje, nije obična tuga, nego depresija.
Trenutno je depresija za žene zdravstveni problem broj dva, a u ukupnoj populaciji depresija je na četvrtom mjestu. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije depresija će do 2020. godine postati drugi svjetski zdravstveni problem, a gledajući samo žensku populaciju, zdravstveni problem broj jedan. Posljedica je to kontinuiranog porasta broja depresivnih osoba. Najmanje svaki deseti čovjek ima šansu jednom u životu oboljeti od depresije, može se javiti od dječje do starije dobi, a naročito je česta u srednjim godinama. Depresija uzrokuje duboke patnje i većina se stručnjaka slaže da je to za čovjeka najbolnije životno iskustvo s kojim se može suočiti. Uzroci blagdanske depresije
U vrijeme velikih blagdana imamo višak slobodnog vremena. Ukoliko slobodno vrijeme nemamo s kime podijeliti ili ga ne možemo kvalitetno ispuniti, normalno je da zapadnemo u depresivno raspoloženje.
Osobama inače sklonim depresijama u prosincu se nameće dodatni teret da su na neki način dužni biti sretni. Blagdanska depresija često zahvaća starije osobe koje su već izgubile partnera ili im djeca stanuju daleko, zatim usamljene ljude koji žive u velikom gradu u kojem nema članova njihove obitelji, a koji nemaju puno prijatelja.
U vrijeme velikih blagdana imamo višak slobodnog vremena. Ukoliko slobodno vrijeme nemamo s kime podijeliti ili ga ne možemo kvalitetno ispuniti, normalno je da zapadnemo u depresivno raspoloženje.
Uzroci blagdanske depresije su:
- povećan stres
- umor
- nemogućnost provođenja vremena s članovima obitelji
- nostalgija za proteklim blagdanskim proslavama
- pretjerana komercijalizacija blagdana
- promjena prehrane
- promjena dnevne rutine
Simptomi i trajanje blagdanske depresije
Osnovne karakteristike ove bolesti su sniženo, depresivno raspoloženje, gubitak osjećaja zadovoljstva, gubitak snage i energije, javljanje osjećaja neodređenog straha (anksioznosti), osjećaj krivnje, besperspektivnosti, bezizglednosti, gubitak volje za životom, razmišljanja o samoubojstvu i pokušaji. Uz to nastupa promjena mišljenja, sna i apetita.
Simptomi sliče kliničkoj depresiji:
- glavobolje
- nesanica
- promjena apetita, debljanje ili mršavljenje
- razdražljivost
- tjeskoba
- pretjeran ili neprimjeren osjećaj krivnje
- smanjena sposobnost jasnog razmišljanja i koncentracije
- smanjen interes za aktivnosti koje obično pružaju zadovoljstvo (seks, rad, druženje s prijateljima, hobiji, uobičajeni oblici zabave)
Osnovne karakteristike ove bolesti su sniženo, depresivno raspoloženje, gubitak osjećaja zadovoljstva, gubitak snage i energije, javljanje osjećaja neodređenog straha (anksioznosti), osjećaj krivnje, besperspektivnosti, bezizglednosti, gubitak volje za životom, razmišljanja o samoubojstvu i pokušaji. Uz to nastupa promjena mišljenja, sna i apetita.
Blagdanska depresija je obično kratkotrajna te traje nekoliko dana ili tjedana prije, tijekom ili netom nakon blagdana. Kad prođe slavljenička euforija, simptomi se obično povlače.
Spriječite blagdansku depresiju
Umjesto nabrajanja nedostataka i svega što nam u životu nedostaje, trebamo početi nabrajati svoje kvalitete i sve ono što imamo.
Kako bi se umanjilo blagdansko neraspoloženje i simptomi depresije, potrebno je pridržavati se nekih mjera. To je stresno razdoblje godine za sve ljude, a no taj se stres može umanjiti. Najlakše je sve tegobe podijeliti s obitelji, prijateljima, bliskim i dragim osobama.
Usprkos bogatom blagdanskom stolu, treba zadržati zdrave prehrambene navike te redovito vježbati.
Pomaže dobra organizacija vremena, pisanje liste stvari koje treba napraviti ili kupiti, određivanje prioriteta, planiranje koliko se novca želi potrošiti te se zadržati u tim financijskim okvirima.
Prihvaćanje vlastitih osjećaja kao posve normalnih u ovo doba godine olakšava psihički teret. Pomaganje drugima, primjerice beskućnicima, siromašnima, nezbrinutoj djeci, onima koji nemaju i koji su sami u ovo blagdansko vrijeme, pomaže nam da shvatimo kako imamo i više nego je dovoljno te da smo bez razloga nezahvalni.
U svemu treba biti umjeren. Ne piti previše alkohola jer suprotno uvriježenom mišljenju, alkohol ne djeluje stimulativno, već pridonosi depresivnosti, a pri povećanoj konzumaciji smanjuje funkcionalnost moždanih stanica i sposobnost koncentracije.
Ne smijete pretjerivati sa slatkom i masnom blagdanskom hranom. Zdrava i uravnotežena prehrana osnovna je pretpostavka dobrog zdravstvenog stanja i raspoloženja, i trebala bi vas zaštititi od nedostatka pojedinih nutrijenata koji mogu uzrokovati razdražljivost, umor i loše raspoloženje. Izbjegavajte grickalice i slatkiše koji često ne sadrže vitamine i minerale. Izbjegavajte napitke koji sadrže kofein u večernjim satima, jer će vam poremetiti san i uzdrmati bioritam.
Ne razmišljajte pretjerano o prošlosti, ne postavljajte nerealna očekivanja ili zahtjeve, ne razmišljajte isključivo o stvarima koje nemamo te osobito ne trošite novac koji nemamo.
Depresivno raspoloženje ponekad je naglašeno zbog osjećaja kako se svi drugi dobro zabavljaju, što nije istina. Gdjegod se ljudi okupe, osobito često na obiteljskim proslavama, u zraku su određena neslaganja, napetosti i razmirice.
Umjesto nabrajanja nedostataka i svega što nam u životu nedostaje, trebamo početi nabrajati svoje kvalitete i sve ono što imamo.
o autoru
PLIVAzdravlje
petak, veljače 06, 2009
Depresija stvara trbušno salo
Možda je od piva, možda od čvaraka, a možda i od žalosti. Tuga udvostručuje izglede za dobivanje visceralne masti, tvrde znanstvenici povezujući depresiju i abdominalnu debljinu.
Rezultati petogodišnje studije upućuju na to da depresija predviđa povećanje debljine u području abdomena što nije povezano s općenitom debljinom.
Rezultati upućuju na to da može postojati specifičan patofiziološki mehanizam koji povezuje depresiju s visceralnom (abdominalnom) akumulacijom masti. Ovi rezultati bi također mogli pomoći i u objašnjenju toga zašto depresija povećava rizik od pojave dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti, zaključili su Nicole Vogelzangs i njeni koistraživači s VU University Medical center, Amsterdam.
"Ovo je prva velika studija koja pokazuje da starije osobe sa simptomima depresije, nakupljaju više visceralne masti nego njihovi vršnjaci bez depresije", rekla je Vogelzangs za Reuters Health.
Rezultati, objavljeni u izdanju za prosinac časopisa Archives of General Psychiatry, potječu iz studije na 2,088 odraslih osoba urednog funkcioniranja, u dobi između 70 i 79 godina, koje su bile uključene u studiju naziva Health, Aging and Body Composition Study.
Depresija je bila definirana kao rezultati od 16 ili više na testu naziva Center for Epidemiological Stuudies Depression test. Na početku studije i 5 godina kasnije, procijenjena je općenita debljina pacijenata s indeksom tjelesne mase (BMI, Body Mass Index, odnos visine i težine) kao i postotak masnog tkiva u organizmu.
Abdominalna debljina je određena opsegom struka, sagitalnim dijametrom (širinom tijela od prednjeg dijela do leđa oko abdominalne regije) i količinom unutrašnje abdominalne masti koja je prikazana CT snimkama, stoji u izvještaju.
Nakon uračunavanja sociodemografskih faktora, drugih oboljenja i ukupne debljine, pacijenti koji su imali depresiju na početku studije su imali veće šanse za povećanje i sagitalnog promjera i visceralne masti.
Depresija je, ugrubo, udvostručila izglede za dobivanje visceralne masti, rekla je Vogelzangs. Povezanost s opsegom struka je isto uočena, ali nije bila dovoljno statistički značajna.
Kao što je opisano, povećanje je bilo specifično za visceralnu mast; nisu uočene promjene u ukupnoj debljini. Ovo više podupire biološka u odnosu na objašnjenja vezana uz prehrambene navike, naglasili su autori.
"Kliničari koji liječe pacijente s depresijom bi trebali biti senzibilizirani na činjenicu da su osobe s depresivnim simptomima sklonije dobivanju visceralne masti, s obzirom da to povećava njihov rizik od srčanih bolesti", naglasila je Vogelzangs.
Dodala je da su potrebna daljnja istraživanja za bolje razumijevanje bitnih mehanizama u igri.
Za MojDoktor Maja Vajagić, dr.med.
24SATA Nakon vjenčanja sve češće slijedi depresija mladenaca
Nakon prekrasnog vjenčanja i još ljepšeg medenog mjeseca, novopečene bračne parove sve češće zahvaća postsvadbena depresija
Nakon prekrasnog vjenčanja i još ljepšeg medenog mjeseca, novopečene parove sve češće zahvaća postsvadbena depresija, pokazuju američke i britanske statistike. Osjećaj euforije brzo zamijene tuga i frustracija, pa 10 posto parova ubrzo potraži bračnog savjetnika. U Velikoj Britaniji od postsvadbene depresije pati 275.000 žena
Nakon prekrasnog vjenčanja i još ljepšeg medenog mjeseca, novopečene parove sve češće zahvaća postsvadbena depresija, pokazuju američke i britanske statistike. Osjećaj euforije brzo zamijene tuga i frustracija, pa 10 posto parova ubrzo potraži bračnog savjetnika. U Velikoj Britaniji od postsvadbene depresije pati 275.000 žena
Riječ ljekara Kako stres i depresija izazivaju srčani udar
Svaki laik može reći reći da su psihološke i psihičke smetnje kao što su stres, depresija i anksioznost loše za zdravlje srca, ali na pitanje šta ustvari te smetnje čine srcu, mogu vam odgovoriti rezultati nove studije američki i britanskih ljekara i naučnika.
Emocionalne tegobe imaju negativan uticaj na kardiovaskularni sistem čovjeka, no čovjek sa svojim navikama pospješuje njhovo negativno djelovanje, slažu se ljekari.
Većina ljudi koja ima neke psihološke poteškoće poseže za alkoholom i cigaretama, koji kad se udruže sa fizičkom pasivnošću, izazivaju katastrofu.
Ovi faktori povećavaju rizik od srčanog udara za otprilike 50%, stoji u studiji.
'Pored liječenja psihološkog problema, pacijent se mora uhvatiti ukoštac sa lošim navikama jer liječenje inače neće biti efikasno', rekao je Dr. Mark Hamer, priznati londonski psiholog.
Nakon istraživanja u kojem je učestvovalo 6576 žena i muškaraca, ljekari su otkrili da ljudi koji pate od nekog psihološkog poremećaja, te imaju problema s alkoholom i pušenjem imaju čak 50% veći rizik od srčanog udara i smrti uzrokovane kolapsom kardiovaskularnog sistema.
Studija je objavljena u uglednom naučnom časopisu 'Journal of the American College od Cardiology'.
(Sarajevo-x.com)
srijeda, veljače 04, 2009
ZNANSTVENICI TVRDE: Osjećaji tuge i depresija su dobri za nas
Znanstvenici tvrde kako nas tuga i loše raspoloženje čine snažnijima i sposobnijima za suočavanje sa životnim izazovima.
Znanstvenici tvrde kako se ne moramo uvijek truditi biti optimistični jer je depresija za nas dobra. Tvrde kako nas loše raspoloženje i blaga depresija mogu naučiti da prihvatimo svoju 'jadnu' stranu, ali i motivirati da učinimo pozitivne promjene u svom životu, piše Newscientist. Znanstvenici tvrde kako nas tuga i loše raspoloženje čine snažnijima i sposobnijima za suočavanje sa životnim izazovima. Upravo zahvaljujući njima postajemo sposobniji dostizati velike uspjehe.
Da je depresija dobra za nas tvrdi profesor Jerome Wakefield sa sveučilišta New York, a svoju tvrdnju potkrepljuje time da su neki od vrlo uspješnih ljudi poput Winstona Churchilla, Abrahama Lincolna, Sir Isaaca Newtona i Beethovena također patili od nekog oblika depresije.
Neke su ranije provedene studije također pokazale kako tuga može imati zaštitničku funkciju, ali i da nas uči kako izvući najbolje iz svojih pogrešaka.
Wakefield vjeruje kako je jedna od funkcija negativnih emocija da zaustave našu rutinu i normalno funkcioniranje kako bismo se mogli koncentrirati na stvari koje trebamo popraviti u svom životu. Profesor vjeruje i kako nas upravo negativne emocije sprječavaju da ponovimo istu grešku više puta.
Bez negativnih osjećaja nikada ne bismo uzeli vremena da razmislimo o svom životu i ponašanju zbog čega bismo se mogli naći u stanju kroničnog stresa što je vrlo pogubno za cjelokupno zdravlje, smatra Wakefield.
Depresija - uzroci i prevencija
DEPRESIJA
Većina ljudi povremeno na kratko “potone”. Prava depresija je bolest koja
uzrokuje trajnu tugu, pesimizam, strah i beznađe. Očituje se i fizički i u ponašanju.
Ljudi koji pate od teške depresije moraju se obratiti liječniku, ali prirodne terapije
mogu pomoći onima kod kojih je bolest umjerena te mogu poduprijeti terapiju koju
propiše liječnik.
Povremena tjeskoba sastavni je i normalan dio života. Može biti izazvana
stresnim događajima i nerazriješenim problemima ili sukobima. Dublja, “situacijska”
depresija može se dogodit nakon velikog gubitka, primjerice razvoda braka, smrti bliske
osobe ili poslovne propasti. Neki ljudi koji dožive takav gubitak nemogu se oporaviti jer
pate od neravnoteže moždanih neurotransmitera. Neravnoteža neutrotransmitera može
izazvati depresiju čak i kad se nije dogodilo ništa strašno. U takvim su slučajevima
najbolji stručni tretmani koji se bave i emocinalnom i fizičkom razinom problema.
Depresija se češće dijagnosticira kod žena nego kod muškaraca. To je djelomice zato
što žene lakše potraže stručnu pomoć i jer mogu doživjeti depresiju izazvanu
hormonalnim promjenama.
UZROCI
- Genetska i / ili biokemijska sklonost promjenama raspoloženja i depresiji
- Depresija prije mjesečnice - zbog promjena količine hormona
- Posljeporođajna depresija kao rezultat hormonalnih promjena i drugih
problema kao što su nedostatak potpore partnera ili druge bliske osobe, izolacija,
gubitak radnog mjesta i prihoda
- Teška iskustva u djetinjstvu, kao što je gubitak roditelja, što poslije izaziva depresiju.
- Preosjetljivost na hranu. Takvi bolesnici često imaju i druge simptome
- Osjetljivost na nedostatak dnevne svjetlosti tijekom zime, sto izaziva
sezonski afektivni poremećaj
PREVENCIJA
- Traženje ili prihvaćanje pomoći i potpore
- Zdrava prehrana bogata hranjivim tvarima kako bi se optimiziralo
funkcioniranje mozga
- Ograničavanje uzimanje alkohola i kofeina na količinu koja je jednaka
jednoj do dvije šalice kave na dan
ponavljanje gradiva nije na odmet
Većina ljudi povremeno na kratko “potone”. Prava depresija je bolest koja
uzrokuje trajnu tugu, pesimizam, strah i beznađe. Očituje se i fizički i u ponašanju.
Ljudi koji pate od teške depresije moraju se obratiti liječniku, ali prirodne terapije
mogu pomoći onima kod kojih je bolest umjerena te mogu poduprijeti terapiju koju
propiše liječnik.
Povremena tjeskoba sastavni je i normalan dio života. Može biti izazvana
stresnim događajima i nerazriješenim problemima ili sukobima. Dublja, “situacijska”
depresija može se dogodit nakon velikog gubitka, primjerice razvoda braka, smrti bliske
osobe ili poslovne propasti. Neki ljudi koji dožive takav gubitak nemogu se oporaviti jer
pate od neravnoteže moždanih neurotransmitera. Neravnoteža neutrotransmitera može
izazvati depresiju čak i kad se nije dogodilo ništa strašno. U takvim su slučajevima
najbolji stručni tretmani koji se bave i emocinalnom i fizičkom razinom problema.
Depresija se češće dijagnosticira kod žena nego kod muškaraca. To je djelomice zato
što žene lakše potraže stručnu pomoć i jer mogu doživjeti depresiju izazvanu
hormonalnim promjenama.
UZROCI
- Genetska i / ili biokemijska sklonost promjenama raspoloženja i depresiji
- Depresija prije mjesečnice - zbog promjena količine hormona
- Posljeporođajna depresija kao rezultat hormonalnih promjena i drugih
problema kao što su nedostatak potpore partnera ili druge bliske osobe, izolacija,
gubitak radnog mjesta i prihoda
- Teška iskustva u djetinjstvu, kao što je gubitak roditelja, što poslije izaziva depresiju.
- Preosjetljivost na hranu. Takvi bolesnici često imaju i druge simptome
- Osjetljivost na nedostatak dnevne svjetlosti tijekom zime, sto izaziva
sezonski afektivni poremećaj
PREVENCIJA
- Traženje ili prihvaćanje pomoći i potpore
- Zdrava prehrana bogata hranjivim tvarima kako bi se optimiziralo
funkcioniranje mozga
- Ograničavanje uzimanje alkohola i kofeina na količinu koja je jednaka
jednoj do dvije šalice kave na dan
ponavljanje gradiva nije na odmet
Pobijedite depresiju
Depresija je vrlo raširena, no još uvijek nedovoljno shvaćena bolest
Prije nego krenemo pisati o tome kako pobijediti depresiju prvo moramo definirati što ona uopće jest. Portal plivazdravlje.hr piše da samo ime depresija dolazi od latinske riječi i znači potištenost. Kada liječnici govore o depresiji, misle na niz srodnih psihofizičkih stanja koje karakteriziraju poremećaji raspoloženja, tj. afektivni poremećaji. Oni se prepoznaju kao sniženo raspoloženje, crne misli, intenzivna tuga, samosažaljenje, napadaji plača, potištenost, intenzivna tuga, osjećaj bezvrijednosti, krivnje, osamljenost, bezvoljnost... Prate ih i tjelesni simptomi poput umora, iscrpljenosti te poremećaja sna i apetita.
Nasreću, obično se radi samo o lakšem, prolaznom padu raspoloženja. Problem je što ta učestala i olaka upotreba riječi depresija 'zavede' mnoge zdrave ljude pa često ne shvaćaju ozbiljno ni (pravog) bolesnika u svojoj sredini, onog kojemu treba pomoć jer je u (pravoj) depresiji. Depresija je vrlo raširena, no još uvijek nedovoljno shvaćena bolest koja ne štedi ni djecu ni one u ozbiljnim godinama i ne bira spol koji će napasti.
Najčešće bolesti vode vanjski čimbenici, kao što su pretrpljeni stres, nepravilna prehrana, manjak svjetla, slaba tjelesna aktivnost, alkohol te neki lijekovi i narkotici. Mada ne postoji 'formula' koja daje odgovor kada će se depresija pojaviti, pokazalo se da neke osobe imaju urođenu sklonost (predispoziciju) depresiji, koja se genetski prenosi.
Ako mislite da ste depresivno pokušajte ove savjete ukorporirati u svoj svakodnevni život. Oni će pomoći izvući vas iz crnih misli, oraspoložiti vas i poboljšati vaše psihofizičko stanje.
1. Otiđite na masažu
Aromaterapijska masaža ne samo da će opustiti napetost, već i ta mirisna ulja pomažu riješiti se depresije. Dobar maser uvijek će vas prije upitati što želite postići masažom. Ako nemate prilike skoknuti na ovakvu masažu, pokušajte kapnuti par kapi eteričnog ulja u kadu s vodom ili svijećnjak.
Ylang ylang ulje oslobađa osjećaje i pomaže riješiti se anksioznosti i stresa. Jasmin pojačava dobro raspoloženje i također rješava aksioznosti. Ruža je veoma umirujuća i djeluje kao antidepresiv. Pomaže i u ublažavanju bolova glavobolje.
2. Izađite van
Nedavna istraživanja su pokazala kako za vrijeme zime 90 posto građana ne dobiva dovoljno vitamina D, koji se dobiva većinom iz sunčeve svjetlosti i koji je važan faktor u borbi protiv depresije. Znamo da zimsko vrijeme nije baš najugodnije za šetnje, a nema niti onoliko svjetla kao u ljeti, no čak i kratka šetnja od petnaestak minuta na svježem zraku mnogo će značiti za vaše raspoloženje. Ako ne možete izaći iz kuće ili ste na poslu, pokušajte sjediti što bliže prozoru i u svijetlim prostorijama jer čak i to može puno značiti za vaše raspoloženje.
3. Provodite vrijeme s prijateljima i obitelji
Odvojite dovoljno vremena za ljude kojima je stalo do vas. Izađite s prijateljima u kino, na kavu ili na koncert. Ne morate niti pričati mnogo, i sam boravak u krugu dragih vam ljudi oraspoložit će vas. Isto tako, u krugu prijatelja ćete se prije opustiti i nasmijati, a svi znamo da se smijehom rješavamo stresa. Smijeh smanjuje izlučivanje tzv. 'hormona stresa', kortizola, a u isto vrijeme podiže razinu imuniteta.
4. Pravilno se hranite
Ne kažemo da morate jesti samo zdrave namirnice, ali nepažnja i jedenje krive hrane može vas dovesti u loše raspoloženje. Trebali biste izbjegavati hranu s mnogo šećera i kafeina, jer iako vam daju energiju, kasnije izazivaju aksioznost i napetost.
Postoji hrana koja može pomoći vašem raspoloženju:
Avokado – je izvrstan izvor selena minerala koji djeluje kao pokretač dobrog raspoloženja. Nemojte pretjerati, jer selen u velikim dozama može biti toksičan. Selena ima i u tunama i sjemenkama suncokreta.
Banane – niske razine serotonina u tijelu su povezane s depresivnim raspoloženjem, pa bi nekoliko banana na dan pomoglo povositi razine.
Špinat - bogat je folnom kiselinom (vitamin B skupine) koja djeluje kao antidepresiv. Istraživanja su pokazala da nedostatak folne kiseline uvelike doprinosi depresiji i potištenosti.
Čili – capicum je sastojak čili papričica zbog kojeg su one ljute. On stimulira tijelo, pobojlšava cirkulaciju i oslobađa endorfine u mozgu.
Češnjak - dokazano je da ljudi koji konzumiraju češnjak ili ga piju u obliku tableta imaju manje problema s umorom, tjeskobom i razdražljivošću.
5. Pijte dovoljno vode
Nedostatak tekućine ima više negativnog utjecaja na tijelo. Dehidracija izaziva umor, koji je jedan od razloga zašto ljudi padaju u depresiju. Osim toga, kad ne pijete dovoljno tijelo može zamijeniti žeđ za glad. Previše hrane odrazit će se kao višak kilograma, što isto izaziva depresiju.
Nutricionisti tvrde da se pijenjem više vode kod čak 80 posto osoba pokazalo značajno poboljšanje emocionalnog i mentalnog zdravlja.
Idealno je piti najmanje 2 litre vode na dan. Ako vam je voda već dosadila pokušajte s šalicom zelenog čaja koji sadrži mnogo atioksidanata koji pomažu u borbi protiv depresije.
6. Vodite dnevnik
Smirivanje kaosa misli u glavi je jedna od najvažnijih stvari kada vas uhvati depresivno raspoloženje. Pokušajte si zadati male ciljeve svakog dana ili tjedna koje morate ostvariti i zapište kad to uspijete. Ovi ciljevi (bilo da je to ostvarivanje neke aktivnosti kao vježbanje, držanje dijete, razgovor s prijateljima o nekoj temi, odlazak kod liječnika...) će vam pomoći da se fokusirate na određene akcije koje biste inače izbjegavali. Aktivirat ćete se, biti zaokupljeni drugim stvarima, a ne crnim mislima.
Još jedna stvar je da vodite “dnevnik zahvale”. Na kraju svakog dana sjednite i zabilježite barem dvije stvari na kojima ste zahvalni. Možda će vam ovo biti teško u početku, ali ovo će vam činiti dobro jer ćete razmišljati o pozitivnim stvarima u vašem životu.
7. Vježbajte
Istraživanja su pokazala da čak i kratka aktivnost – 10 do 15 minuta dnevno, može poboljšati raspoloženje. Nije točno poznato zašto redovito vježbanje pomaže uklanjati simptome depresije, no znanstvenici smatraju da ti ima veze s razinama transmitera u mozgu koji poboljšavaju raspoloženje i većem izlučivanju endorfina, takozvane “kemikalije sreće”.
Vježbanje pomaže opustiti mišiće, sniziti razinu stresa i pomoći vam da bolje spavate. Pokušajte pronaći onu aktivnost koja najviše odgovara vama, bilo da je to šetanje, trčanje, plivanje, ples... bilo što čega ćete se držati.
8. Vodite ljubav
Jedna od nuspojava depresije je gubitak interesa za seks, ali intimnost s partnerom može imati veoma velike koristi za vaše psihičko zdravlje. Znanstvenici su dokazali da redoviti spolni odnosi jačaju naš imunitet, pomažu smanjiti razinu stresa, smanjuju anksioznost, opuštaju i pomažu lakše zaspati. Sve ovo će pomoći u borbi protiv depresije.
Ono što je veoma važno jest da seks nešto znači, odnosno da vodite ljubav s osobom do koje vam je stalo. Seks bez obaveza i emocija mogao bi samo produbiti vašu depresiju i još više sniziti vaše samopoštovanje.
Ako vas depresija sprečava da se prepustite tjelesnoj strasti, zapamtite da će vam čak i bliski dodiri, kao što je zagrljaj, poboljšati raspoloženje i povisiti razine serotonina.
9. Uzimajte vitaminske dodatke
Važno je da tijelu osigurate vitamine i minerale, koji mu možda fale. To može pomoći da se cjelokupno fizički bolje osjećate.
Kapsule ribljeg ulja, ne samo da će povisiti razine D vitamina, već će ojačati i imunitet. B vitamin je također veoma važan za mentalno zdravlje. B6 je potreban za procesiranje serotonina, kemikalije koja izaziva osjećaj sreće, melatonina, koji pomaže da lakše zaspite i dopamina, koji je neophodan za živčani sustav.
S druge strane, nedostatak B3 (niacin) vitamina može izazvati osjećaj anksioznosti, dok nedovoljno B5 vitamina može izazvati depresiju. Cink i željezo pomažu tijelu proizvesti serotonin.
10. Ojačajte samopouzdanje
Nedostatak samopouzdanja može potaknuti razdoblja depresije pa je izgrađivanje pozitivnog mišljenja o sebi veoma važno. Naravno da je kad ste u depresivnom raspoloženju teško dobro se osjećati u vlastitoj koži, pa zato zamolite nekog prijatelja ili obitelj da vas oraspolože i podignu samopouzdanje.
Vi pak se sami potrudite da izvana izgledate što bolje. Jer ćete se tako bolje osjećati i iznutra. Oblačite se u odjeću u kojoj se dobro osjećate i koja vam pristaje, uredite kosu i našminkajte se. Sve ovo će vas podsjetiti da ste vrijedni da vrijeme uložite u samu sebe.
Izvor: goodtoknow.co.uk
Pretplati se na:
Postovi (Atom)