Život

Život je stalni proces stvaranja. Mi svoju stvarnost stvaramo svake minute. Odluka koju danas donesemo nije uvijek ono što bi izabrali sutra. Tajna je u tome DA SE STALNO IZABIRE ISTO. Uvijek iznova sve dok se naša volja ne pokaže u našoj stvarnosti. Sa svakom promjenom mišljenja, mjenja se pravac kretanja cijelog svemira. Kad odlučimo nešto - stavljamo svemir u pokret. U taj proces, uključene su sile koje su izvan domašaja naših mogućnosti shvaćanja. Te sile i taj proces dio su izuzetne mreže interaktivnih energija koje čine cjelokupnost postojanja koju nazivamo samim životom. Budimo dosljedni i jednodušni u pogledu određenih stvari. I ne skrećimo pažnju dok to ne ostvarimo. Ostanimo usredotočeni, usmjereni. To je ono što se podrazumijeva pod izrazom ISKREN, ČESTIT.
Ako nešto odaberemo, odaberimo to sa svim svojim srcem. Nemojmo biti strašljivi, malodušni. Nastavimo dalje, prema cilju. Budimo odlučni. Ne prihvaćajmo NE kao odgovor.
Čovjek je kreativno biće, može imati sve što odabere, ali može i ne dobiti ništa od onog što želi. Sam čin željenja je izjava upućena svemiru - deklaracija istine - koju svemir zatim predočuje u našu stvarnost.
Pri donošenju odluke treba voditi računa samo o jednoj stvari: TKO SAM JA - TKO SAM ODABRAO BITI!!!

Ukratko, i da ne kompliciram, naše su misli dovoljno jake da isprovociraju svemir da ih i ostvari. Znači, ako dovoljno priželjkujemo (aktivno) da nam se nešto desi, to će nam se i desiti. Ako je to nešto bilo nešto dobro, potom treba svemiru zahvaliti.
DUŠA KREIRA - UM REAGIRA. DUŠA RAZUMIJE ŠTO TVOJ UM NE MOŽE POJMITI.
Disturbed mermaid

Glazba-lijek za depresiju

U najtežim trenucima, kad je bezvoljnost i praznina na vrhuncu,
jedino što me može koliko toliko oraspoložiti je glazba.
To je najbolji lijek za depresiju i ništa drugo ne djeluje
tako dobro kao slušanje glazbe.
*************************************
Muzikoterapija je poznata u liječenju bolesti općenito, ali neću sad sa te strane već s iskustvene.

Moja priča - udara u glavu ko šampanjac.

Inače obožavam lagani metal, rock, pop itd., ali sam u nekim trenucima najgorih napadaja panike i osjećaja beznađa znala pronaći neku radio stanicu sa turbo narodnjacima, folkom ili ne znam kako bih to nazvala. Ima pjesama da poželiš žile rezati, ali eto prije nekoliko godina bila je hit pjesma Udaraš u glavu ko šampanjac. Puštali su je na toj radio Banovini 100 puta dnevno. Zaljepila sam se za tu pjesmu kao pijan plota. Čak mi je i dijete pjevušilo tu pjesmu. Meni užasno, a nas dvije zapjevamo - udara u glavu ko šampanjac, tvoje malo lepo koleno..... smiješno, ali istinito.
Sad sam na Da te pismom mogu zvati, pustim je na sav glas i revem kao magare, ispušem se, izbacim negativne emocije.
Od samog slušanja nemam ništa, moram pjevati i plesati, onda je to to.
Uglavnom odgovaraju mi i dižu me snažne, jake pjesme. Laganice me bacaju u još veći očaj.
***************************************************

Savjeti Disturbed Mermaid

Sposobnost zanimanja za nešto izvan uzroka naše nevolje, ogromna je blagodat. Lako je čovjeku odmjerene vitalnosti da novim interesovanjima za život ili svijet, prebroditi svaki udarac sudbine. "Dozvoliti" da vas porazi jedan slom, ili više njih, nije stvar kojoj se valja diviti kao primjeru osjetljivosti, nego nešto što treba žaliti kao dokaz odsustva vitalnosti. SVE NAŠE LJUBAVI U KRILU SU SMRTI koja ih u svakom trenutku može pokositi. Zato je potrebno da naši životi ne budu suženi u naponu do te mjere da čitav njen smisao i cilj življenja ostane na milost ili nemilost slučaja."
Lord B. Russell
Dakle, prije svega, psihička disciplina i širina i naravno vitalnost je ono na čemu trebamo raditi iz dana u dan. Nisam ja neki maher, ali vježbom, vjerujte, lakše je postići određene ciljeve. Bitno je krenuti malim koracima. Kretati u takvo nešto velikim koracima je rizično, jer ako naiđemo na prepreku a zagrabili smo velikim koracima , više će nas boljeti pad, čak do te mjere da ćemo izgubiti volju da pokušamo ponovo.
Znači, nađimo u sebi strpljenja i dajmo životu vremena da nam vrati ona dobra koja smo u njega uložili
Nađimo u sebi snage da budemo vlastiti psihički treneri i da svoju psihu naučimo disciplini
Uzmimo od života najbolje i trenirajmo mladost naše psihe, odnosno vitalnost našeg bića ( a ovo se ne odnosi na godine)
I na kraju, dozvolimo sebi i našem životu pogreške i slomove, ali nakon toga otresimo koljena, udahnimo duboko i krenimo dalje!

Uživaj u svemu. Nemoj trebati ništa. Uključujući i ljude. Naročite ljude. Potreba za nekim najbrži je način da se upropasti odnos. Prestanite voljeti osjećaj da ste nekome potrebni. Počnite voljeti osjećaj da ste nepotrebni jer je najveći dar koji možete dati nekome SNAGA i MOĆ da vas ne treba. Da vas ne treba ni za šta!
Kad nađeš unutarnji mir - shvatiš da možeš bez mnogo toga. To naprosto znači da ne trebaš više mnoge stvari iz svijeta koji te okružuje. "NE TREBATI" velika je sloboda. To te, prije svega, oslobađa od straha da nešto nećeš imati, od straha da ćeš izgubiti to nešto što imaš, straha da nećeš biti sretan bez neke stvari. Zatim, ne trebati nešto oslobađa te ljutnje, a ljutnja je NAJAVA STRAHA. Kad se nemaš čega bojati, nemaš zbog čega biti ljut. Nisi ljut kad ne dobiješ što želiš, jer je tvoja želja za tim naprosto bila želja a ne potreba. Stoga, nemaš straha pred mogućnošću da to nećeš dobiti. Otuda nemaš ni ljutnje. Kad ti se oduzme strah, može ti se i oduzeti i sve drugo ALI TI SE NEĆEŠ LJUTITI.


Borba nije sama sebi svrhom, ona je samo put da se ostvari postavljeni cilj. Gdje nema cilja, nema ni borbe... Pobjeda u kojij nisi vidio svoj poraz - nije pobjeda.
Tvoj pravi protivnik si ti sam. Jedina se stvarna pobjeda zbiva u tvom srcu!

1. Svakog jutra i večeri treba zatvoriti oči i ne obraćati pažnju na riječi koje ćemo izgovarati. Riječi se izgovaraju poluglasno da bi se mogle lijepo čuti i treba ih ponoviti barem 20-25 puta : "MENI JE SVAKOG DANA U SVAKOM POGLEDU SVE BOLJE I BOJE".
Ova sugestija se izgovara na jednostavan način bez i najmanjeg napora, kao nešto što se izgovara šapatom. Tako se postiže da sugestija mehanički dopre preko čula sluha u naše nesvjesno biće i tada počinje njeno djelovanje.
2. Svaki put kad osjetimo bol, treba ubijediti sebe da se bol neće uvećavati već da će postepeno iščezavati. Usamiti se, zatvoriti oči pa povlačeći rukom preko čela ili preko bolnog mjesta (ako je fizička bol) ponavljati što brže : TO PROLAZI, TO PROLAZI.....

Može nam netko sugerirati također ako nismo u situaciji da se sami sugeriramo. Ali, onaj koji sugerira, ne naređuje, to je prijatelj koji vodi osobu korak po korak ka izliječenju.

Savjet za bolji i kvalitetniji život-za depresivne

Pisala sam o necemu slicnom skoro u mom proseravanje folderu i dosla do konstatacije da je svet zvanicno otisao u kurac.
Ali mislim da je to vidljivo,nisam zapazila nista novo sedeci u sobi,filozofirajuci za laptopom i izigravajuci Carrie Bradsho.
Sad cu videti da iskopam i postavim ovde.

Evo i mog izliva kreativnosti na slicnu temu smile.gif
Ovo sam pisala neposredno pred novu godinu ja mislim.


"Rešila sam da batalim klabing na duže vreme,možda jednom u par meseci da razbijem monotoniju.
Nije da odrastam,naprotiv stagniranje u završetku adolescencije mi prija.
Jednostavno je sve već viđeno i ne želim da gradim ponovna iščekivanja i kriterijume koji su davno srušeni.
Počinje da mi smeta gužva,umorna sam koliko god da spavam i mnogo je dosadno.
Dosada,dosada.Jebena dosada.

Klabing je sad najpopularniji sport među omladinom.Bar kvantitativno.
Gomila klinaca u "fuck me im a superstar" fazonu koja izlazi pod izgovorom provoda da bi se zapravo bili viđeni u novim komadima odeće sa nekom novom spikom.
I gomila matoraca koja je izašla ne bi li se osećali mlađe i življe adaptirajući u svet mladih.
Teško mi je da zamislim sebe na takvim mestima prisebnu.
Dobijem želju da strpam sve moguće psihoaktivno u sebe.
Ne umem drugačije da uđem u ceo taj trip, jbg.
Euforija je davno prestala.Jer zapravo nikad nije ni trebala da bude tu.

Još davno je neosetno nastupio kraj jednog čitavog doba.
Heroji i idoli su davno zamenjeni dokumentarcima o istim.
Sad su jedino ostali ostali matori ljudi i njihove priče o davno izgubljenim snovima ranijih generacija.
Tuga,bol,problemi su nekad spajali ljude a danas su vešto zabrađeni.
Sakriveni iza veselih osmeha,lepih lica i gomile šminke.
Retko ko se potrudi da uzleti i izdigne se sa tla,
Danas se samo pada u ovo čistilište koje se naziva današnjicom gde zapravo i nije toliko loše.
Samo se ne da videti put od magle."
Sitnica

Pravi razlog za sreću je nešto drugo nego ono što toliki misle da jest pa tražeći na krivom mjestu ne nalaze ništa i padaju u očaj. Sreća je spoznaja da nema apsolutne sreće o kojoj nerazumno sanjamo i mogućnost da nam se životi srede u granicama njihovih mogućnosti. Sreća je osjećati granice nečega, približno znati šta se čeka. Sreća je prilika da se shvati da samoća nije nesreća, nego prilika za razmišljanje i predah. Čini mi se, napokon, da sreća nije u oponašanju tuđih recepata za sreću i da trenutak sreće svakome dolazi u njegov čas, kad je čovjek zreo da ga dočeka i zadrži. Sreća je osjećaj da to jest, ali ne mora obavezno biti muškarac ili žena, a ako već jesu, da nije nikakva sreća pritisak na njih da nas usreće. Jer, sreća ovisi u prvom redu o nama. To saznamo možda tek kad uđemo u jesen života. Nije prekasno ako smo sačuvali bistru glavu i nježnost srca. Oni nam mogu poslužiti za to da se, s onim što smatramo srećom - usrećimo.
Disturbed mermaid

Kako ne bi okolo gledali
niz ulice su nam poredali
velike slike u boji na kojima točno stoji
kako izgleda sreća kad se uveća
a mi svakoga jutra kao vojnici idemo
po svoje mjesto na slici

sreća u braku ima mamu i tatu
i zdrave zube na jumbo plakatu
to je bijela suprugova žena
koja koristi pravi deterdžent
za uredni i čisti ambijent

pod neonom hipermarketa
gdje nasmijana lica guraju kolica
u naručju jeftinijeg svijeta
tamo nas čeka,tebe i mene
blistava sreća u pola cijene

što nam treba u životu
za tu sreću,pa na stotu?
jedan klik u photoshopu
i već smo spremni za Europu

Kako nebi okolo gledali
niz ulice su nam poredali
velike slike u boji na kojim točno stoji
kako izgleda sreća kad se uveća
Filter

> STAVOVI, PREDRASUDE I STEREOTIPI na koje ste naišli kao osoba koja boluje od psihičkog poremećaja

Ja roditeljima kad sam rekla , to su primili kao moju odluku,ali neka podrska?Hm pa nisam je osetila,no moji prijatelji mi daju svesrdnu podrsku tako da u sustini nisam nailazila na neke predrasude.Da, predrasuda ima to je tacno,i otpor prema psihijatrima,ali mislim da se i to polako menja...ali polako..
******************************************************************
moja mama ima velike predrasude prema lijekovima koje ja pijem i smatra da se sve može riješiti i bez lijekova
već dvije godine nas dvije nismo u baš nekim odnosima jer ona ne želi prihvatiti činjenicu da ja pijem lijekove

što se okoline tiče niko i ne zna da ih pijem i da imam taj poremećaj,osim dvije meni baš bliske osobe,al od njih imam podršku i od ovog foruma

kod nas je još uvijek okolina po tom pitanju kratkovidna i kad kažeš da ideš psihijatru il ne daj bože piješ neke psiho-lijekove dazed012.gif odmah si lud
moja mama misli da ja imam neke druge probleme a da se na ovaj poremećaj samo vadim
muž isto tako ne shvata,a ja se i ne trudim da on shvati jer kako kaže to je sve od mog bezobrazluka zz_banghead.gif i razmaženosti
*****************************************************
Ja sam imala uglavnom pozitivna iskustva ( ne racunajuci bivseg direktora koji je isprva kao sve razumio, a poslije mi dao otkaz ) .
U biti , bila sam vrlo iskrena s ljudima po tom pitanju. I kad bih ljudima sve objasnila obicno bi reakcije bile podrska, razumijevanje.
I nevjerojatno kako sam znala , cim bih se malo otvorila, nailaziti na ljude koji isto imaju slicnih problema i koji su spremni za razgovor.
********************************************************
To ti mislis, Hartera. Moj sadasnji direktor...nas prvi susret, sjedimo na kavi i pricamo. Ja mu se predstavljam, znaci kao njegova potencijana djelatnica.
Bila sam mu preporucena od strane njemu poznate osobe...ali pazi, receno mu je da sam dobila otkaz. I on me pita sto je bilo. Ja sve govorim, da su mi dali otkaz jer su rekli da sam nesto zabrljala, da imam depresiju, da idem kod psihijatra, psihologa i koga vec ne, da sam bila 4 i pol mjeseca na bolovanju, da nisam bila sposobna raditi, da sam bila bez volje za zivotom, da pijem lijekove i da cu ih jos duze vrijeme piti...ali da sam puno bolje, da zelim raditi, da se borim.

Vidi, u tom trenu mogao je reci: Jbt, sta ce mi takva, pa da je ne znam tko. Covjek je privatnik, sam bira koga ce zaposliti.
Dao mi je tjedan dana vremena i zadatke...proucavanje asortimana proizvoda, konkurencije i boga vraga. Rekao je , preporucena si mi , ali samo od tebe i tvog nacina razmisljanja ovisi da li ces dobiti posao ili ne. Tjedan dana sam visila za kompom i proucavala stvari o kojima bas i nisam pojma imala.
O tome sto cu napisati u svom izvjestaju ovisilo je da li cu dobiti posao ili ne, o nacinu na koji ja razmisljam.....ne o tome da li imam depresiju ili ne.

Nemaju svi ljudi predrasude. Vrlo cesto zaboravljamo da su ljudi koji nas okruzuju isto samo ljudi, koji su mozda i sami prosli kroz neki svoj privatan pakao, kojima je isto netko jednom dao sansu kad im je najvise trebala.
Ja znam...jednog dana netko ce mi doci, netko tko ce biti na dnu i ja cu dati sansu....tako to nekako treba ici. Dobro se dobrim vraca, iako se nekad cini da nije tako. Treba samo biti malo strpljiv i promatrati znakove.

ona tajna bol, ...

Jučer sam htjela otvoriti ovu temu i početi pisati međutim popila sam Laudamil i omamio me i zaspala sam (as usual) Dakle, gledala sam jednu talk-show emisiju i otvorili su temu na koju se i gost rasplakao i ja....itd

Puno je faktora i razloga naše nesreće i nemogućnosti borbe s životom. Moramo si priznati da je jedna od njih i ekonomska nestabilnost. E sad samo usporedite neke 70-e i ove godine u kojima živimo. Kad se o tome priča naravno nostalgična sam za boljim vremenima, ali i guši me nešto u grlu. Ne znam kako vi, ali mislim da ćete se složiti, pogotovo starija generacija da je tada bilo sve nekako bolje i lakše. Čini mi se da je i zrak bio lakši za disati. Sve one lijepe male obiteljske radosti, naše male dječje radosti..nismo puno imali ali nam je bilo dovoljno i nikom nije falilo. Ja se sjećam skromnih poklona , odlazaka na more, na kalendaru zacrtanih datuma jedva dočekanih, jednog zajedničkog osjećaja ponosa i sreće. I jednog čovjeka. Otišao je on, i onda se sjećam jednog lijepog dana ispred mog stana bio je parkiran tenk. Sama pomisao na izgled tog čeličnog ružnog stvora vraća me nazad i budi strahove. Do tada kad nismo znali. Živimo odmah pokraj bivše kasarne, živjeli smo i tad. Odjednom sasvim drugačije slike. Podrumi, zračna, opća opasnost, ranjenici u podrumu, spavanje na daskama prepunim žohara, mama svaki dan odlazila na posao pod kišom granata, ja plačem.... Taj podrum obilježio mi je djetinjstvo...svima nama.. Odjednom svi mi, do jučer jednaki u svojoj skromnoj sreći postali smo robovi nacionalnosti i rata.... Mračno djetinjstvo, bol zbog nestanka onog što smo imali.... Da smo znali šta smo imali mislim da to nikad ne bi ispuštali iz ruku....Brat u ratu...pet sati ujutro...oblači se i pijemo kavu a mi djeca mu se sapleli oko nogu...odjednom od baca tacnu s kavom.l.nervni slom...treba preplivavat Savu....treba ubijat...što on nikad nije mogao...i nije.... Odjednom iz ljudi i zajedništva iznikli demoni i monstrumi sa svih strana, neke kvazivođe, luđaci sa kojekakvim vizijama, i narod kao ovce.... I njega nema. To je ona bol, koju ja zovem podloga. Tu sam načeta i tu je sve krenulo. neki će se možda složiti sa mnom, neki će me popljuvati....ali ja samo kažem moje viđenje, moje traume i moj žal za onim danima prije toga. A generacija prije zasigurno zna i više i zasigurno ih i više boli.... Ali kao što smo i to preživjeli, treba preživjeti i sve ostalo...nije lako ali treba ustrajati....mi smo jaki...dokazano - generacija koja je doživjela najgoru kletvu "imati pa nemati" Trebalo bi to dokazati i sada kad nas sve skupa dostiže, radi nas, naše djece....NIKAD SE NE PREDATI....BRAĆO MOJA I SESTRE :-)
Disturbed meirmaid

BOL RASTANKA, BOL, ODNOS ŽENE I MUŠKARCA, ULOGA ŽENE

Potpuno je jasno koliko nemira i bola donosi ovako značajna odluka. Razdoblje u kome sazrijeva ova odluka je teško. Ali, poslije je normalno u takvoj situaciji doživljavati bolna i dvosmislena osjećanja. ALI, MA KAKO BOL BILA JAKA - PREŽIVI SE. To se može usporediti sa oporavkom poslije teške operacije : u početku rana mnogo boli, ali kad-tad zacijeli.
Odnos koji uništava može ,na duži rok, biti mnogo gori nego privremena bol zbog rastanka, jer je kao otvorena rana, stalno se gnoji i nikako da zacijeli.
Emotivni rastanak je teži od svega. To je kao smrt u porodici. To je smrt nade, načina života i osobe kao dijela para koji su dvije osobe sačinjavale. Kao i svaka smrt i ova se mora ožaliti. Ako se ne ožali, vratit će se i progoniti nas. Jedino se kroz patnju može ozdraviti. Tada treba vikati, plakati, udarati šakama po jastuku, i što je najvažnije : pobrinuti se za podršku, potporu ili prijateljsku pomoć. Obratiti se za pomoć kad je potrebna znak je snage, a predati se starom unutrašenjem glasu koji prekorijeva zato što se pati, znak je slabosti.


NAŠA JE DUŽNOST DA, KAO SUVREMENE ŽENE SE DRŽIMO ONOGA ŠTO NAS ČINI JEDINSTVENIMA A TO JE INTUICIJA, ZATIM UŽIVANJA U OSJEĆAJIMA I JAKIM EMOCIJAMA I NAŠE SPOSOBNOSTI DA SE BRINEMO O DRUGIMA, A DA SE ODREKNEMO ONIH SAMOPORIČUĆIH PONAŠANJA KOJA NAM NISU DONIJELA DOBRA.

Biti ŽENA više ne znači morati biti pasivna, poslušna i poricati sebe. Ali, to nikako ne znači da treba postati "počasni muškarac" oponašajući tradicionalno muško ponašanje.
Nema nikakve proturječnosti između nježne žene, spremne na davanje i vođenje brige o drugima s jedne i ponašanja u svom interesu s druge strane. Najljepši dar koji možemo podariti sebi ( i muškarcu s kojim ste) je osjećanje samovrijednosti.
U ljubavi, povjerenju MOŽE i NE MORA biti bezgranično i bezuvjetno.
Najiskrenije se zakunemo u vječnu ljubav, a iza sljedećeg ugla dočeka nas posve neočekivano ljubav i u obliku groma obori nas na zemlju.
Zato NE TREBA NIKAD u obliku uvjeta moliti za bezgranično povjerenje ( to je mala utopija)
vOLI VAS VAŠA MERMAID

Kako se nositi sa osudama javnosti

Svako si u današnje vrijeme uzima za pravo da osuđuje. Ili je to odvajkada bilo tako? Ko li će ga znati? Ali nije na kraju ni bitno. Nažalost, živimo pod takvim podnebljem gdje je sredina ograničena i samo jedan mali krivi potez je dovoljan da ti priljepe određenu etiketu. Ja ih imam bezbroj. Na stubu srama. Još k tome i sama. I mlada.
Konstruktivne kritike uvijek prihvaćam, ali našem je društvu puno lakše zaboraviti svoje komplekse, strahove i fobije na način da etiketiraju i osuđuju druge. Naravno, možemo mi njima vratiti, ali ne silom ili spuštati se na njihov nivo. Jednostavno pretvarati se da oni, njihov mali jadni, ograničeni svijet i etikete ne postoje i koračati ka boljoj budućnosti. Ograničenje ni u kojem smislu nije dobro (osim u alkoholu i sl.).... Ali eto, evidentvno je da širina mnogima smeta ili joj zavide jer ne mogu ući u osobnu širinu jer je nemaju.
Sve ovo što sam rekla zvuči vrlo lako i obećavajuće, kao recept za kolač. Ali nije nimalo lako i nimalo jednostavno. Trnovit je put do tog stadija kad možemo reći "ma nek idu u Honduras"....
Ja se osobno teško nosim s osudama i etiketama, pogotovo jer živim u malom gradu punom malograđana. Ne mogu si pomoći da ponekad ne zaplačem, ne iskalim bijes na one koje mogu i koji su mi dostupni a ne na one koje bi trebala....I to je, kao i svi ostali procesi o kojim sam govorila u prošlim postovima dug i zahtjevan proces. Opstati u maloj sredini kao BPD-ovac s puuuno problema, što egzistencijalnih, što psihičkih i zdravstvenih jako je teško. Opstati i kao indigo dijete u maloj sredini također je teško.
Od djetinjstva me prati taj primitvni ljubomorni zanos etiketiranja i podmetanja nogu. Nije lako, ali ne dam se. Mislim da je ipak u konačnici samo poanta u izdržljivosti odnosno upornosti, cilju i želji prema svom cilju....a sve ostalo.....ako ne naučimo sami...život će nas naučiti. Za to i služi....
pozz
Disturbed mermaid

AJMO IZAĆI IZ KRIZE, i depresije..

U velikoj zabludi žive oni koji misle da su optimisti naivci koji svijet gledaju kroz ružičaste naočale. Prije bi se moglo reći da pesimisti zbog svojih tamnih negativnih stavova ne vide izbor rješenja koja im se nude. Vjerujte, tu se ni ja još se snalazim. Ali, bavimo se počecima a ne svršecima. Optimisti su sretniji, zdraviji i spretniji u životu jer polaze od stanovišta da ništa nije nerješivo. IZLAZ UVIJEK NEGDJE POSTOJI.
Dobro je u životu imati cilj, iako se u kriznim vremenima do njega jako teško ili teže i sporije dolazi. Valja se skoncentrirati na blisku budućnost. Snagu trošiti na sljedeći dan. Rad donosi nove stvari, unutarnje zadovoljstvo, a može i promijeniti stav prema cilju. Treba raditi za opstanak, a rješenja će doći sama do sebe.
I optimizam i rad na kratke staze sami od sebe neće biti dovoljni pomagači, ako ne skupimo mudrost i snagu da se suočimo s našim momentalnim neprijateljem - KRIZOM I DEPRESIJOM.
Zato, prije upuštanja u borbu s njom - upoznajmo njene uzroke, a to znači : "ne paničimo, ali se i ne zavaravajmo da stvari stoje bolje nego što to ustvari jesu".
Shvatimo da nešto nije u redu, "prespavajmo problem", pa se mirno pokušajmo distancirati od njega. Pokušajmo ga promatrati iz druge perspektive. Realno ocijenimo pozitivne i negativne momente, pa se o svakom detalju posebno zamislimo. Što možemo učiniti da neke stvari popravimo? Neke ćemo stvari morati mjenjati, ali sve u životu ima svoju cijenu, pa i izlazak iz depresije, zar ne?
Na krizne momente u životu treba gledati kao na "prolaznu kušnju" koja ima svoje značenje. Takve situacije su u kontekstu života i imaju svoj određeni cilj i smisao. Mi možemo gospodariti svojim životom (u granicama) ali ujedno biti svjesni notorne činjenice da se u životu događaju i stvari (situacije) koje nam i izmiču kontroli tj. mimo naše volje i želje. No, za kvalitetno djelovanje važno je da sačuvamo MIR, a osim toga treba znati da ćemo iz određene situacije izaći bogatiji za novo iskustvo.
Uz sve usvojeno, bez HRABROSTI, sve ostaje samo pasivno znanje.

Stoga, sretno nam bilo, najdraži moji......VEDRINOM PROTIV DEPRESIJE, VEDRINOM U BOLJI ŽIVOT!!!
Disturbed meirmaid

Mali doprinos,depresija drugi dio

Hodam smireno kroz buku grada....osjećam prazninu glave i gledam ali ne vidim sve te ljude bez lica, bez značaja, bez imena....Jedva čekam da dođem kući i uvučem se ponovno se u svoju čahuru mira, svoju oazu...svoj krevet. I tako najljepši dani koji mogu biti provedeni na najljepše načine kod mene prolaze u snu. Nezadovoljna u snu, nazadovoljna u realnosti. Naravno, poučena starom dobrom teorijom znam da idem linijom manjeg otpora ali nije mi bitno, dobro mi je i daleko sam od ljudi i događaja....
A zapravo mogla bi si reći/natjerati se: "ok, idem se sada istuširati, obući se, nazvati prijateljicu i otići na kavu".... A ja lancima okovana za krevet....strašan prizor. ...
Ipak, ustajem, sjedam pred ogledalo i izgovaram si riječi ohrabrenja, slušam ih i smireno ih puštam u svoje tijelo, oslobađam u tišinu.
Ne uspoređujem svoje kolegice i mene...pokušavam na trenutak odglumiti da sam sretna i najljepša. Hodam kao diva po crvenom tepihu. Vjerujte, ljudi te vibracije osjete i okreću se za mnom...hm...poprilično godi...nakon toliko vremena...
Sjedam na kavu i razmišljam: pa šta.., nisam superzgodna, nisam supervesela, nisam ni toliko zdrava....ali dišem....živa sam! Dijete sam svemira! I ako sam od njega postala i ako se netko tamo toliko mučio DA JA SADA BUDEM OVDJE najmanje što mogu je biti zahvalna na tome. Otići u stan i smijati se. Nebuloznim stvarima, vicevima, glupostima....Plesati polugola iako znam da nemam pojma o plesanju....pjevati....NATJERATI SE NA TO..... izaći u park, uganjati neko dijete ili psa i igrati se onako dječje s njim i valjati po travi.....iskoristiti dan...
Jer JA sam ta koja ima kontrolnu ploču i ukucavam komande prema pravcu moje lađe. Ja imam duhovnu snagu, ja imam sve.....
ali ništa ne ide preko noći...Korak po korak...dan po dan...jednu po jednu stvar, i osjetit ću toplinu koja će mi strujati niz kičmu, taj blaženi umor, to zadovoljstvo jednim ispunjenim danom, i jednim danom manje depresivnim od onog prije. Ništa dobro se nije rodilo preko noći pa tako ni naša depresija. A i lijek za nju isprobavat ćemo i testirati malo dulje, ali u konačnici nećemo posustati. Znam, teško je, boli....ali ako ne učinimo ništa bolit će nas jednako samo bez napretka. zato polako, stanimo konačno na taj gas pa u prvu....i oprezno....negdje ćemo stići. Ali nećemo biti zarobljeni u čahuri...
Disturbed meirmad

Moj mali pismeni doprinos,depresija

Tamni podočnjaci, treskave ruke…sasvim neprimjetno dok se ne zagledaš. Naizgled prilično zgodna djevojka pretvorila je samu sebe u sjenu jedne zdravo zgodne, smislene i pribrane. Čime se čovjek može sam sebi zadužiti da se takvim napravi? To je onaj vječni glas koji me pita u pozadini…dakle, čime? Ničim posebno. Kad pustiš da te kolotečina nosi, kad prestaneš tražiti sebe, kad prestaneš uopće raditi na sebi i držati do sebe, desi se takvo nešto. Nije to nikakvo čudo ni medicinski objašnjiva transformacija. Jednostavno iako vrlo komplicirano za nas (oboljele), život ti postaje rutina, kad se rutina izmijeni iz nekog razloga onda je zamoran i naporan, kad je predugo rutina pomišljamo na svašta, na kraju, pomišljamo da okončamo tu rutinu koja nam je toliko potrebna a tolika nas u isti momenat iznutra izjeda i ubija. Nema tu pravila, dobne granice, određenih tipova ljudi koji od toga obolijevaju…to nešto što još nikako nisam nazvala se zove depresija. Najgora moguća bolest koju ne vidiš, ne čuješ, možeš obići stotine liječnika, bolnica, instituta i kirurga i svi će reći da je sve u redu. Ali nije. Mi to znamo. Noću, treba zaspati, to svi znamo. Ali kako? I dok se trgenjamo i jedva zaspemo dočeka nas neka mora iza ugla i opet se probudimo i vratimo u one virove koji nas ujedno i uznemiruju i odvlače u kolotečinu….i to traje….i traje….noći, dani, mjeseci, godine…nažalost, nema recepta koji bi odagnao tu bol i tupoću i vratio nas u život. Postoji jedna osoba koja može sve to riješiti. Ali način na koji se taj proces liječenja odvija nije nimalo lak ni kratak. Ta osoba kojoj se trebamo obratiti kad gori crveno svjetlo smo mi. Kao što mi majka neprekidno govori „uđi u sebe“. Uglavnom, trebamo zaista ( ne fizički) ući u sebe i naći nama prikladno rješenje. Jer recept nije isti za sve i nema univerzalnog rješenja. Za početak je dovoljno imati volju, ljude koji vas vole i razumiju oko vas i naravno, vas. Znači, ulazim ponovno u sebe….ne znam još ni sama kako ali saznat ću….možda već i jesam….i naći ću onu vedru i nasmiješenu djevojku i vratiti je. I svi ostali, muškarci, žene, djevojčice, dječaci…..probajte ući u sebe, naći ono što ste bili, naći propust koji vas je učinio ovakvima, probajte ga rješiti (ili ako je nerješiv, izbrisati) i vratite vesele muškarce, žene, djevojčice i dječake. Pobijedimo depresiju! Pokažimo joj da smo jači od nje! Jedna pobjeda u danu je dovoljna! Jedna po jedna….samo nemojmo se predati. Mi smo prvi postali, nastali i bili tu. Nećemo joj dozvoliti da nam pokvari život i planove. Stoga, idemo! Kocka je bačena!
Disturbed meirmaid

Jedno iskustvo osobe sa f dijagnozama iz Srbije

Zbog manje-više disfunkcionalne porodice u kojoj sam odrasla, problemi sa tugom, neraspoloženjem i depresijom, javili su se u pubertetu.

Bila sam povučena, tiha i stidljiva devojčica. Često sam plakala i lečila se na svoju ruku, Persenom i Bensedinom.

Na lečenje, kod psihijatra, otišla sam prekasno, početkom 2006.godine. Osnovni motiv je bio grozno ponašanje prema užoj i široj rodbini.

Depresija i ankcioznost su ozbiljne psihičke bolesti koje su i dan-danas tabu tema u Srbiji.

Bila sam na bolovanju zbog dijagnoza F32.2-teška depresivna epizoda i F43.1- postraumatski poremećaj –zbog dugogodišnjih problema sa zdravljem.

Prvu diskriminaciju doživela sam na radnom mestu. Nije bilo mobbinga, ali sam osetila drugačije ponašanje od strane nadležnih funkcionera i kolega.

Pravu diskriminaciju sam doživela u Domu zdravlja gde su me, videvši dijagnoze bukvalno oterali sa šaltera, i naterali me da sedim i čekam da mi se popune recepti za lekove.

Od lekova pijem:
Seroxat 2puta po 20mg, Ksalol-Xanax, tri puta po 1mg, ponekad i više u zavisnosti od stresa, Trittico 2/3 uveče i ponekad Haloperidol 1/2 ujutru, kada me uhvate crne, suicidne misli.

Ne mislim da sam osoba drugog reda zato što se lečim od depresije i PTSP-a-F43.1.

Borim se da ozdravim i bolje i srećnije živim.

Želim da pomognem osobama koje su bolesne, jer imam dovoljno iskustva po pitanju depresije.

Želim da se borim protiv diskriminacije bolesnih od psihičkih oboljenja.

Takođe želim i da se smanji broj obolelih na svim prostorima ex Yu.


Dada, Beograd

Zašto se brišu važni postovi?

Kliknite na sliku i pročitajte što piše.

Screening na depresiju-depresivni simptomi srednjoškolaca Omiša

Branka Huljev1, Nives Đurašković1, Slađana Štrkalj-Ivezić2

1 Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije,
2Dnevna bolnica, Psihijatrijska Klinika Vrapče, Zagreb


Sažetak
Prema očekivanjima do 2020 godine depresija će postati drugi vodeći javnozdravstveni problem na svijetu, odmah iza ishemijske bolesti srca. Posebno je zabrinjavajuće da od depresije pati sve više djece i mladih.
Depresija u djece vrlo je slična depresiji u odraslih i ako se ne liječi može dovesti do neuspjeha u školi, štetne uporabe alkohola i drugih sredstava ovisnosti, a u najtežim slučajevima ponavljajućih razmišljanja o smrti, do pokušaja ili izvršenja suicida…
U travnju 2005. godine upitnikom na simptome depresije prema 10. Međunarodnoj klasifikaciji (upitnik je preuzet od stručnjaka Dnevne bolnice Vrapče) anketirano je 213 učenika srednjih škola u Omišu (gimnazija, srednja strukovna škola i zanatska škola). Osjećaj gubitka energije i umor je najčešći simptom, 40,1% anketiranih učenika. 34,4% se žali na slabu koncentraciju i teškoće donošenja odluka, dok se 31,6% često osjeća tužnima i bezvoljnima. Samopoštovanje je sniženo kod 24,5% anketiranih adolescenata, dok je njih 22,2 % izgubilo interes za uobičajene aktivnosti. 21,7 % ima jak osjećaj krivnje, dok 19,8% pesimistično gleda na budućnost. 16,5% učenika se žali na promjenu apetita i 15,6% na poremećaj spavanja, a 9% ima ponavljane misli o smrti ili samoubistvu.
Učenicima s 4 i više potvrdnih odgovora preporučeno je savjetovanje s liječnikom, kako bi se odredio dalji terapijski postupak. 4 i više potvrdnih odgovora imao je 41 učenik, gotovo petina anketiranih. U ovoj potencijalno rizičnoj grupi 13 učenika (6,1%) je kao jedan od simptoma imalo razmišljanje o smrti ili suicidu. Smatramo da je ovo vrlo rizična grupa djece koja zahtijeva savjetovanje i daljnju psihološku podršku kao i nadzor ili pomoć psihijatra.

Ključne riječi: adolescenti, depresija, screening, savjetovanje
Prema procjenama SZO depresija će do 2020.godine postati, drugi vodeći javnozdravstveni problem na svijetu, odmah iza ishemijske bolesti srca. Zabrinjavajuće je da od depresije sve više pate djeca i mladi. Podaci Službe za socijalnu medicinu HZJZ, iz 2002. godine, pokazuju da je u starosnoj skupini djece i mladih do 19 godina starosti evidentirano više od 16 000 onih s poremećajima u ponašanju ili duševnim poremećajima, s tendencijom godišnjeg porasta broja bolesnika za 500 do 700.
Vrijeme adolescencije vrijeme je velikih promjena, skokova u sazrijevanju, ali i kriza. Tinejdžer nije više dijete, a nije još odrasla osoba. Kako bi krenuo naprijed, nerijetko prvo kreće nekoliko koraka unatrag. To je uzbudljivo doba traženja vlastite samostalnosti, nove ličnosti, često zbunjujuća prilagodba na «novo tijelo». Napuštajući sigurnost djetinjstva, preuzimaju odgovornost odraslih. Česti nesporazumi roditelja i adolescenata dodatna su otežavajuća okolnost. Ponekad je biti roditelj adolescenta jednako teško životno iskustvo kao biti adolescent. Život s adolescentom se obično poklapa s krizom srednje dobi roditelja i problemima sa sve starijim vlastitim roditeljima.
Još unatrag nekoliko generacija, razdoblje adolescencije u današnjem smislu nije ni postojalo. Adolescencija je bila «kao predvidljivo putovanje vlakom s vagonima koji su došli na odredište svi u isto vrijeme», a danas je to «neizvjesno putovanje automobilom na autoputu», čime se stvara privid slobode i autonomije, gdje vozač donosi individualne odluke. Produljenje redovnog obrazovanja uzrokovalo je da je prelazak iz djetinjstva u svijet odraslih postao dulji i postupniji, što može biti prednost jer mlada osoba ima vremena i mogućnosti pripremiti se na budući život, no može dovesti i do određenih problema. Najznačajniji su među tim problemima kriza ostvarivanja vlastitog identiteta te življenja u konfliktu između potrebe za samostalnošću i ovisnosti o odraslima.
Separaciju od roditelja prati anksioznost koja je vezana uz dvojbu adolescenata, odrasti ili ne, a prati je faza tzv. prirodne žalosti zbog procesa odvajanja od roditelja. Zato mnogi autori depresiju u adolescenciji smatraju normalnim fenomenom koji je vezan uz separaciju od roditelja. Naime, blage depresije, odnosno promjene raspoloženja, prolazne su pojave i odnos zdravog adolescenta koji nastoji razriješiti odvajanje od roditelja i osamostaliti se. Takva depresivna raspoloženja u službi su razvoja i nemaju stalnu kliničku sliku. U kojem će pravcu psihički razvoj mlade osobe teći, ovisi o mnogo faktora: o naslijeđu, o biološkom i psihodinamskom razvoju, utjecaju okoline...
Društvo je nesklono vjerovati da djeca i mladi mogu biti depresivni i suicidalni, ali ponavljani slučajevi djece koja doživljavaju izrazitu tugu i iritabilnost, promjene koncentracije i aktivnosti, apetita i spavanja, uz suicidalne misli i beznadnost, potaknuli su interes europskih pedopsihijatara, koji su prvi put službeno 1971. godine istaknuli potrebe depresivne djece i adolescenata. Depresija u djece vrlo je slična depresiji u odraslih i ako se ne liječi može dovesti do neuspjeha u školi, štetne uporabe alkohola i drugih sredstava ovisnosti, a u najtežim slučajevima ponavljajućih razmišljanja o smrti, do pokušaja ili izvršenja suicida…
Ponukani ovim činjenicama autori su proveli istraživanje u lokalnoj zajednici, kao doprinos prepoznavanju ove rastuće patologije adolescenata. U travnju 2005. godine provedeno je anketno ispitivanje kojim je obuhvaćeno 213 učenika srednjih škola u Omišu; 110 učenika prvih razreda i 103 učenika završnih razreda. Anketom su obuhvaćeni svi profili srednjih škola u Omišu: gimnazija, srednja strukovna škola i zanatska škola. Učenici su odgovarali na anonimni upitnik od 10 pitanja, kojim se vrednuje osjećaj depresije. Upitnik je preuzet od stručnjaka Dnevne bolnice Vrapče Zagreb, koji ga koriste u praktičnom radu. Koncipiran je koristeći se mogućim simptomima depresije po 10. Međunarodnoj klasifikaciji bolesti i pitanja uključuju sve relevantne pokazatelje depresije.
Osjećaj gubitka energije i umor je najčešći simptom; 40,1% mladih odgovara potvrdno na ovaj upit. 34,4% ispitanika ima teškoće s koncentracijom i donošenjem odluka a 31,6% navode da ih muči osjećaj žalosti i utučenosti. Osjećaj sniženog samopouzdanja javlja 24,5% , a njih 22,2% nema više interesa za uobičajene aktivnosti. Nadalje ,osjećaj pretjerane krivnje za bilo što potvrđuje 21,7% učenika, a 19,8% razmišlja na pesimističan način o budućnosti. Smetnje apetita ima 16,5 srednjoškolaca, a 15,6% spavaju loše. O smrti ili samoubojstvu često razmišlja 9,0% mladih.

Još o sajtu

Danas sam ga napokon dovršila sajt.Tako sam primjetila da osim blogha u sklopu sajta ima i forum.Prevela sam naslove stranica na hrvatski,otvorila forum i malo izreklamirala sajt prije toga i eto novih članova.Zasada ima 9 članova skupa sa mnom.Tako da će ovaj sajt najvjerovatnije biti pokusni dok će kasnije biti neki platni hosting ali ne preskup za moje prihode.

Napokon sajt

Pored ovog bloga danas sam se malo ajmo reć poigrala sa besplatnim web hostingom te napravila sajt di se također nalazi blog.Samo što će taj blog biti isključivo sa pričama forumaša.Još samo da sredim banner i većina posla je gotova.
http://astrica.webs.com/index.htm

Depresija

"Svjetska zdravstvena organizacija je ustanovila da je depresija 4. najveći svjetski zdravstveni problem, a 2020. godine biti će 2. svjetski zdravstveni problem. Depresija je najveći uzrok nesposobnosti među odraslima."

Murray i Lopez, 1996.

Uvod
Često neprepoznati poremećaj
Visoki postotak neliječenih i neprimjereno liječenih
Velika smrtnost
Gubitak radne sposobnosti
Tablica 1. 10 vodećih uzroka radne nesposobnosti u svijetu 1990.g. prema SZO
Kako prepoznati depresivni poremećaj i postaviti dijagnozu
Koji su kriteriji za veliku depresivnu epizodu (prema DSM-IV)
Oblici depresivnog poremećaja
Liječenje depresivnog poremećaja
Popis literature

Uvod

Depresija se ubraja u najranije opisane bolesti u povijesti medicine, a danas je to jedan od najčešćih psihičkih poremećaja. Tijekom druge polovine 20. stoljeća izrazito se povećala učestalost depresije, tako da po nekim mišljenjima ulazimo u doba melankolije. Veliki je problem što u općoj populaciji ima dosta zabluda, mitova i neznanja o depresiji i mnogi uopće ne znaju da je depresija bolest i ne traže stručnu pomoć. Često se misli kako je depresija samo prolazna slabost, nedostatak morala, odraz manje vrijednosti, to jest nešto što se rješava jakom voljom, čvrstom vjerom u Boga itd.
Epidemiološka istraživanja pokazuju kako svaka 5. žena i svaki 10. muškarac tijekom života može doživjeti barem jednu ozbiljnu depresivnu epizodu. Učestalost depresivnih poremećaja u općoj populaciji je između 3.6 i 6.8%, a po nekima je učestalost i znatno veća, čak i više od 20%.
Sukladno tome možemo pretpostaviti da u Hrvatskoj ima više od 100.000 osoba koje pate od raznih formi depresivnog poremećaja.
Depresija je poremećaj koji se javlja epizodično, a u više od 80% osoba s prvom depresivnom epizodom pojaviti će se nova depresivna epizoda. Neliječena depresivna epizoda u načelu traje od 6 mjeseci do 2 godine, a ponekad čak i uz pokušaj liječenja može trajati doživotno. Takvih slučajeva ima 15-20%. Neliječena depresivna epizoda praćena je znatno većim rizikom od javljanja nove depresivne epizode i kronifikacije postojeće.

Često neprepoznati poremećaj

Zbog neobaviještenosti, depresiju kao bolest često ne prepoznaju ni osobe koje pate od nje, kao ni njihova najbliža okolina, čak i kada depresija uzrokuje ozbiljne osobne, bračne, obiteljske i profesionalne poteškoće. Porazna je i činjenica da liječnici primarne zdravstvene zaštite ne prepoznaju čak i do 60% depresivnih osoba koje su im se obratile za pomoć. Razlog tomu, uz ostalo, jest i u pojavi brojnih somatskih simptoma u depresivnih bolesnika, odnosno, neke depresije su maskirane i imaju "šuljajući" karakter.

Visoki postotak neliječenih i neprimjereno liječenih

Zabrinjavajuća je činjenica da veliki broj depresivnih osoba uopće ne traži pomoć. S druge strane, porazna je činjenica to što se veliki postotak depresivnih bolesnika liječi neprimjereno jer uzima manje doze od terapijskih i/ili prerano prekida s uzimanjem antidepresiva, znatno prije vremena.

Velika smrtnost

Čak 15% osoba liječenih od tzv.velike depresije počini samoubojstvo, a među neliječenim depresivnim bolesnicima taj postotak je vjerojatno i veći. Među samoubojicama najveći je broj depresivnih osoba. Tomu u prilog govori slijedeća izreka: "Samoubojica gotovo nikada nije psihički zdrava osoba, a još manje osoba koja ne boluje od depresije". Obično početak i kraj depresivne epizode nose povećan rizik od samoubojstva. Samoubojstvo za neke depresivne bolesnike znači "izlaz iz patnje" jer im je život postao nepodnošljiv". Moguća su i tzv. samoubojstva nakon bilance, kada pacijent drži da je neizlječivo bolestan i strahuje od ponavljanja depresivne epizode. Ako je depresija praćena alkoholizmom, rizik od samoubojstva je znatno veći. Poremećaj u bračnim, odnosno obiteljskim odnosima također pridonosi većoj vjerojatnosti samoubojstva depresivne osobe.

Gubitak radne sposobnosti

Depresija nije praćena samo gubitkom životne radosti nego i smanjenjem i gubitkom radne sposobnosti.Radna nesposobnost, odnosno izostanci s posla, češći su zbog depresije nego zbog arterijske hipertenzije ili šećerne bolesti.

Tablica 1. 10 vodećih uzroka radne nesposobnosti u svijetu 1990.g. prema SZO

Uzroci Postotak od ukupnog
Unipolarna velika depresija 10.7
Sideropenična anemija 4.7
Nesreće 4.6
Alkoholizam 3.3
Kronična opstruktivna bolest pluća 3.1
Bipolarni afektivni poremećaj 3.0
Kongenitalne anomalije 2.9
Osteoartritis 2.8
Shizofrenija 2.6
Obuzeto-prisilni poremećaj 2.2

Kako prepoznati depresivni poremećaj i postaviti dijagnozu

1. Podaci koji se dobiju iz anamneze

1. Anhedonija - nesposobnost da se doživi zadovoljstvo
2. Povlačenje od prijatelja i roditelja
3. Nema motivacije, niska razina za toleranciju frustracije
4. Vegetativni znakovi
5. Gubitak libida; Gubitak na težini i anoreksija; Dobivanje na težini i hiperfagija; Niska razina energije, umor; Nenormalne mjesečnice; Buđenje rano ujutro (terminalna nesanica); otprilike 75% depresivnih bolesnika ima teškoće sa spavanjem, bilo nesanicu, bilo hipersomniju; Varijacije tijekom dana (simptomi su obično teži ujutro)
6. Opstipacija
7. Suha usta
8. Glavobolja

2. Podaci koji se dobiju ispitivanjem psihičkog statusa

1. Opći izgled i ponašanje - psihomotorna usporenost ili agitacija, slab kontakt očima, plačljivost, malodušnost, ne obraća pažnju na vanjski izgled
2. Afekt - sužen, snažan
3. Raspoloženje - depresivno, razdražljivo, frustriranost, tuga
4. Govor - nema spontanosti, jednosložne riječi, duge stanke, tih, polagan, monoton govor
5. Sadržaj misli - 60% depresivnih bolesnika ima suicidalne ideje, a 15% depresivnih počini samoubojstvo; opsesivne ruminacije; prožimajući osjećaj beznađa, bezvrijednosti i krivnje; zaokupljenost somatskim tegobama; neodlučnost; siromaštvo sadržaja, eventualno halucinacije i sumanutosti /teme sukladne raspoloženju: krivnja, siromaštvo, nihilizam, zasluženo proganjanje, zaokupljenost somatskim tegobama/, manjak spontanosti
6. Senzorij - lako ga je smesti, teškoće koncentracije, pritužbe na slabo pamćenje, očita dezorijentiranost, može biti oštećeno apstraktno mišljenje
7. Uvid i prosudba - mogu biti oštećeni

3. Popratna obilježja

1. Somatske pritužbe mogu prikriti depresiju ? osobito srčane, gastrointestinalne, genitourinarne, bol u križima ili ortopedske pritužbe, što se osobito često javlja u osoba starije dobi
2. Sadržaj sumanutosti ili halucinacija, kada su prisutne, obično je sukladan depresivnom raspoloženju; najčešće su sumanutosti krivnje, siromaštva i zasluženog proganjanja, kao i somatske i nihilističke (kraj svijeta) sumanutosti. Raspoloženju nesukladne sumanutosti jesu one sa sadržajem koji nije u jasnoj vezi s dominirajućim raspoloženjem, kao što su sumanutosti nametanja misli, emitiranja misli i kontrole ili sumanutosti proganjanja koje nisu u vezi s depresivnim temama

4. Obilježja vezana uz dob.

Depresija se može različito očitovati, ovisno o dobi.

1. Predpubertetska dob - somatske pritužbe, agitacija, anksiozni elementi i fobije
2. Adolescencija - zlouporaba (psihoaktivnih) tvari, antisocijalno ponašanje, nemir, izostajanje iz škole, problemi u školi, promiskuitet, povećana osjetljivost na odbacivanje, slaba higijena
3. Starija dob - kognitivni deficiti (gubitak pamćenja, dezorijentiranost i smetenost), pseudodemencija ili simptomi demencije


Koji su kriteriji za veliku depresivnu epizodu (prema DSM-IV)

Pet (ili više) od slijedećih simptoma prisutni su tijekom dvotjednog razdoblja i predstavljaju promjenu od ranijeg djelovanja; barem jedan od simptoma je ili (1) depresivno raspoloženje ili (2) gubitak zanimanja ili uživanja.

Napomena: Ne uključivati simptome koji su jasna posljedica općeg zdravstvenog stanja ili sumanutosti ili halucinacije nesukladne raspoloženju.

1. depresivno raspoloženje veći dio dana, gotovo svaki dan, što se navodi kao subjektivna pritužba (npr. osjeća se tužno ili prazno) ili to stanje vide druge osobe. Napomena: U djece i adolescenata može biti prisutno razdražljivo raspoloženje.
2. Značajno smanjeno zanimanje ili uživanje u svim, ili gotovo svim aktivnostima veći dio dana, gotovo svaki dan (što se navodi kao subjektivna pritužba ili to stanje vide druge osobe).
3. Značajan gubitak tjelesne težine bez dijete ili pak dobivanje na težini (npr. promjena više od 5% tjelesne težine u mjesec dana), ili smanjenje ili povećanje apetita gotovo svakog dana. Napomena: U djece, gubitkom se smatra nemogućnost dostizanja očekivane težine.
4. Nesanica ili hipersomnija gotovo svakog dana.
5. Psihomotorna agitacija ili retardacija gotovo svakog dana (što vide druge osobe, a ne samo kao subjektivni osjećaj nemira ili usporenosti).
6. Umor ili gubitak energije gotovo svakog dana.
7. Osjećaj bezvrijednosti ili velike i neodgovarajuće krivnje (može biti i sumanuta) gotovo svakog dana.
8. Smanjena sposobnost koncentracije, smetnje mišljenja, može se javiti i jaka neodlučnost, gotovo svaki dan (bilo kao subjektivni osjećaj ili vidljivo od strane drugih).
9. Ponavljajuća razmišljanja o smrti (ne samo strah od smrti), ponavljajuće samoubilačke ideje bez specifičnog plana, ili pokušaji samoubojstva, ili specifičan plan za izvršenje samoubojstva.

1. Simptomi ne zadovoljavaju kriterije za miješanu (manični elementi) epizodu.
2. Simptomi uzrokuju klinički značajne smetnje ili oštećenja u socijalnom, radnom ili drugom važnom području djelovanja.
3. Simptomi ne nastaju kao neposredni fiziološki učinak (psihoaktivne) tvari (npr. zlouporaba droga ili lijelova) ili općeg zdravstveng stanja (npr. hipotiroidizam).
4. Simptomi se ne mogu pripisati žalovanju, tj. ne nastaju nakon gubitka voljene osobe, simptomi traju duže od 2 mjeseca i obilježeni su značajnim djelatnim oštećenjem, bolesnom zaokupljenošću s bezvrijednošću, samoubilačkim idejama, psihotičnim simptomima ili psihomotornom usporenošću.


Oblici depresivnog poremećaja

Velika i mala depresivna epizoda

Ako neka osoba ima najmanje 5 od nabrojenih simptoma u trajanju od najmanje 2 tjedna, govorimo o tzv. velikoj ili major depresivnoj epizodi.
Kada su prisutna samo 4 ili manje simptoma, govorimo o tzv. maloj ili minor depresiji.

Psihotična i nepsihotična depresivna epizoda

Ako su prisutne depresivne sumanute ideje i halucinacije, radi se o psihotičnoj depresiji. Ovaj oblik neodgodivo zahtijeva bolničku obradu i liječenje. Depresivne sumanute misli očituju se kao ideje propasti i osiromašenja, zatim ideje krivnje i samooptuživanja te hipohondrijske (uvjerenost da boluje od teške i opasne somatske bolesti) i nihilističke ideje (osjećaj da nema nikoga na svijetu, da tjelesni organi ne rade ili ne postoje).
Nepsihotična se depresija može očitovati kao blaga, umjereno teška ili teška depresivna epizoda. U liječenju nepsihotičnih depresija antidepresivi pokazuju veliku terapijsku učinkovitost i uspješni su u 60-80% bolesnika. Kod liječenja nepsihotičnih depresija, antidepresive se nekada treba kombinirati i s antipsihoticima.

Reaktivne depresije

Predstavljaju reakcije na životne probleme i stresne situacije kao što su smrt bliske osobe, gubitak posla, razvoditd. Ova su stanja jače izražena od osjećaja tuge i nesreće u svakodnevnom životu, traju duže nego što je to uobičajeno, a simptomi obično uključuju tjeskobu, smetnje spavanja i gubitak apetita. Psihoterapija predstavlja terapiju izbora, a mogu se dati kratkotrajno i benzodiazepini zbog anksioznosti i nesanice.

Sekundarne depresije

Sekundarne depresije su stanja koja se razvijaju u osoba koje boluju od različitih tjelesnih, zaraznih, endokrinoloških i neuroloških bolesti. Potrebno je liječiti osnovnu bolest, a primjena antidepresiva je simptomatska (pomoćna) terapija.
Depresivna stanja mogu biti izazvana i različitim lijekovima, kao što su kortikosteroidi, digitalis, indometacin, fenotiazini, benzodiazepini, klonidin, oralni kontraceptivi.

Postpartalna depresija
Tzv. porodiljna tuga prisutna je u dijela rodilja koje postaju blago depresivne, anksiozne, napete, imaju poteškoća sa spavanjem. Ova stanja traju nekoliko sati ili dana, a onda spontano iščeznu. Međutim, postpartalna depresija (depresija koja se javlja u razdoblju babinja) može biti ozbiljan poremećaj koji zahvaća oko 10% rodilja pri čemu one imaju velikih problema u obavljaju uobičajenih aktivnosti. Postpartalna depresija može se očitovati vrlo dramatično. Nije riječ samo o hormonalnoj buri, nego i o sučeljavanju s posve novom situacijom, doživljajem materinstva.

Klimakterična depresija

Depresivna stanja koja se javljaju u žena u dobi između 45. i 50. godine i obično se pripisuju klimakteriju. Klimakterij ne znači samo hormonalnu promjenu, nego i životnu prekretnicu te sučeljavanje sa starošću i pitanjem životne bilance.
Psihoterapija je ovdje od velike važnosti, posebice kada ne pomaže hormonalna terapija. Uz to su indicirani i antidepresivi.

Ponavljajući depresivni poremećaj
Kada se u neke osobe ponavljaju tzv. velike depresivne epizode bez epizoda povišenog raspoloženja i hiperaktivnosti koje zadovoljavaju kriterije za maniju, govori se o ponavljajućem depresivnom poremećaju. Stupanj izraženosti simptoma može biti različit, tako da razlikujemo blage, umjereno teške i teške nepsihotične depresivne epizode i psihotične depresivne epizode koje su uvijek težak duševni poremećaj. Depresivne epizode obično traju oko 6 mjeseci, ali dužina trajanja može varirati od 3 do 12 mjeseci. Ponavljajuće depresije se dva puta češće susreću u žena nego u muškaraca. U liječenju ponavljajućeg depresivnog poremećaja od velike je važnosti dugotrajna primjena antidepresiva i njihova profilaktička primjena.

Sezonska depresija

Simptomi se obično pojavljuju u jesen, pogoršavaju zimi, a nestaju u proljeće ili ljeto. Uz sniženo raspoloženje, smanjenu aktivnost, letargiju i oslabljen libido, prisutni su atipični simptomi kao što su pojačan apetit, pojačana želja za ugljikohidratima, porast težine, pretjerana potreba za spavanjem i pogoršanje raspoloženja u poslijepodnevnim satima. Bolesnici dobro reagiraju na liječenje svjetlom.

Atipična depresija
Očituje se pojačanim apetitom, što je obično praćeno porastom težine, pretjeranim spavanjem, uz diurnalnu varijaciju, a mogu biti prisutni različiti somatski simptomi. Vlada uvjerenje kako ove depresije dobro reagiraju na inhibitore monoaminooksidaze (moklobemid).

Kronični bolni sindrom

Kronična je bol čest pratilac depresije. Isto tako, osobe koje pate od bolesti koje su praćene boli, često pokazuju znakove depresivnog poremećaja. U nekih osoba kronični se bolni sindrom može očitovati kao oblik tzv. maskirane depresije.

Liječenje depresivnog poremećaja


Depresivne se epizode mogu liječiti u velikom broju - u gotovo 70-80% slučajeva.
Prvi korak pri liječenju znači donošenje odluke gdje će se liječenje provoditi, da li ambulantno ili u bolnici. Rizik suicida, očita nesposobnost da se održi briga o samome sebi, uključujući prehranu, oblačenje i osobnu higijenu te potreba za dijagnostičkim razjašnjavanjem stanja zahtijeva hospitalizaciju. Osobito je važno dobro procijeniti rizik mogućeg pokušaja suicida o čemu bolesnici, rjeđe govore spontano, već ih to treba direktno pitati. Ne treba se pri tome bojati da će to povrijediti bolesnika ili da će ga to usmjeriti k takvom razmišljanju ili štoviše potaknuti da to i učini. Nesuradljivost obitelji također je dodatni čimbenik da se liječenje obavi u bolnici. Bolesnici s depresijom koja je blažeg karaktera i gdje nema jačih suicidalnih ideja, mogu se liječiti ambulantno.

Najbolje rezultate u liječenju daje kombinacija farmakoterapijskih i psihoterapijskih mjera. Depresivne se epizode mogu liječiti u velikom broju - u gotovo 70-80% slučajeva. Bolesnika već na samom početku liječenja treba obavijestiti da je njegov poremećaj vjerojatno nastao kao rezultat međudjelovanja različitih biokemijskih i psiholoških čimbenika te da će se u liječenju rabiti i lijekovi i različite psihološke metode liječenja. Također je neobično važno upozoriti bolesnika da to nije bolest koja se može vrlo brzo ukloniti i da lijekovi koje uzima ne djeluju poput onih koji se uzimaju protiv glavobolje. Djelovanje lijekova koji se rabe u depresiji nastupa s latencijom od dva, tri, četiri, a katkad čak i šest tjedana. Stoga bolesnika treba upozoriti da izostanak brzog terapijskog učinka ne znači da je lijek nedjelotvoran, već samo da ga još nije uzimao dovoljno dugo da bi iskusio njegovo povoljno djelovanje. Također mu treba objasniti da lijekovi izazivaju određene nuspojave koje nisu uvijek ugodne, međutim koje upućuju na to da je lijek prisutan u organizmu, da onda djeluje i da će uskoro započeti i ono djelovanje zbog kojeg ga bolesnik i uzima. Bolesniku treba objasniti da će u većini slučajeva poboljšanje sna i apetita biti rani znakovi poboljšanja, a potišteno raspoloženje popraviti će se zadnje.

Pregled antidepresiva registriranih u Hrvatskoj

Fluoksetin, Paroksetin, Fluvoksamin, Moklobemid, Sertralin, Sulpirid, Trazodon, Amitriptilin, Klomipramin, Maprotilin, Tianeptin.
Odabir antidepresiva može se vršiti na temelju podataka o povoljnu djelovanju tih lijekova u jednoga od članova obitelji ako je taj bio liječen zbog depresije, odnosno na temelju podataka o prethodnom bolesnikovu reagiranju na te lijekove. Ako takvi podaci ne postoje, rukovodit ćemo se poznavanjem nuspojava pojedinih lijekova, osobito njihovim sedativnim i antikolinergičkim osobinama. Lijek treba davati najmanje četiri do šest tjedana i to u punoj terapijskoj dozi. Ako nakon tog perioda nema zadovoljavajućeg poboljšanja, treba promijeniti lijek, tako da se uvede lijek druge farmakološke skupine, odnosno drugog mehanizma djelovanja.

Ako farmakoterapija kroz duži period ne dovede do zadovoljavajućeg poboljšanja u terapiji se može primijeniti i elektrostimulativna terapija. Ta vrsta terapije je indicirana i kada je potreban brz terapijski odgovor tj. u slučajevima velikog rizika od suicida. U bolesnika s vrlo izraženom psihotičnom slikom biti će potrebno uključiti i antipsihotike. Antipsihotička terapija isprva će biti dominantna, a antidepresivi se trebaju postupno uvoditi kako se znakovi psihoze smanjuju. Bolesnici sa sezonskim afektivnim poremećajem mogu dobro reagirati na fototerapiju ili deprivaciju sna.

Antidepresivno djelovanje treba se nastaviti najmanje 12 mjeseci nakon povlačenja znakova prve depresije, odnosno ono treba trajati dulje ako je prethodna epizoda trajala dulje. U bolesnika u kojih su se depresivne epizode javljale s velikom učestalošću trebat će nastaviti profilaktičku terapiju koja može biti i trajna. U slučajevima kada se nakon određenog vremena odlučimo na prekid terapije on mora biti postupan tijekom najmanje dva tjedna pa do dva mjeseca.

Glede psihoterapije, u liječenju depresije rabe se najčešće interpersonalna, kognitivna i bihevioralna terapija.

Popis literature

1. Hotujac Lj.: Poremećaji raspoloženja, Medicus, 7:59-7O, 1998.
2. Jakovljević M.:Antidepresivi:dileme, mitovi i činjenice, Medicus, 7:71-82, 1998.
3. Jakovljević M.: Depresija-prepoznavanje i liječenje u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, Pro Mente Zagreb, 7-27, 1998.
4. Kaplan "Naklada Slap", Jastrebarsko 1998.
5. Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, fourth edition - DSM IV, American Psychiatric Association, Washington DC, 1994.
6. Kaplan HI, Sadock BJ, Grebb Ja. Synopsis of Psychiatry, seventh edition, Williams and Wilkins, Baltimore, 1994.


o autoru
Darko Marčinko, dr. med.
Psihijatrijska klinika
KBC Rebro
Kišpatićeva 12
Zagreb

Depresija i anksioznost kod partnera oboljelih od dijabetesa

Partneri dijabetičara tipa 2 imaju jednaku učestalost depresije i anksioznosti kao i oboljeli, što se posebno odnosi na žene. Znanstvenici su ispitivali i neovisne čimbenike njihove depresije i anksioznosti. Objavljeno u Diabetes Care.

Znanstvenici iz San Francisca, Sveučilišta u Californiji proučavali su skupinu pacijenata, od kojih 75 latinoameričkog i 113 europsko-američkog podrijetla. Također su ispitivali i neovisne rizične faktore za depresiju i anksioznost. Utvrđene su razine potencijalnih stresora iz triju skupina:
1. demografske koja uključuje dob, spol i razinu obrazovanja, 2. status bolesti pacijenta uključujući vrijeme proteklo od postavljanja dijagnoze, razinu HbA, komorbiditet i BMI. Praćena je i 3. skupina - utjecaj obiteljskih stresora, kao što su sukob među partnerima i bliskost članova obitelji. Zavisne varijable, kao što je depresivni poremećaj kod partnera mjereni su skalom depresije Centra za epidemiološke studije dok je nivo anksioznosti određen 9SCL-90 listom simptoma. Istraživači su objavili kako su izmjerene razine depresivnih poremećaja i anksioznosti bile jednako visoke kod partnera kao i kod oboljelih. Nisu pronađene razlike u depresivnom poremećaju među etničkim skupinama, no ženske su partnerice imale veću učestalost ovih problema nego li muški partneri. Utjecaj varijabli iz skupine obiteljskih stresora na depresivni i anksiozni poremećaj bio je znatan, dok su varijable demografske skupine te varijable statusa bolesti tek skromno utjecale na stanje ispitanika. Istraživači su zaključili kako partneri oboljelih trpe jednaku ili čak višu razinu psihološkog stresa od oboljelih od dijabetesa tipa 2, što je posebno izraženo kod partnerica. Mnogi životni stresori doprinose pogoršanju stanja kod partnera oboljelih, a ne samo stanja direktno vezana uz tijek bolesti. Rezultati upućuju kako u liječenju psihičkih smetnji treba pratiti oboje: oboljelog i partnera te se u pristupu koncentrirati više na kvalitetu života nego li na indikatore bolesti.


Diabetes Care 2002; 25: 1564-1570

Depresija povezana s ranom menopauzom

Žene koje pate od depresije ulaze u prve faze menopauze mnogo prije nego što je uobičajeno te su izloženije riziku obolijevanja od osteoporoze i drugih bolesti objavljeno je u Archives of General Psychiatry.

Ranija menopauza najvjerojatnije je posljedica depresije i uporabe lijekova, no pravi razlog još je nepoznat, ističu bostonski znanstvenici.

Autor studije Bernard Harlow misli da depresija utječe na lučenje hormona, što je već zabilježeno kod žena koje boluju od post-traumatskog poremećaja.

Otkriće je bitno jer dugotrajno niska razina estrogena u takvih žena povećava rizik od gubitka koštane srži i smanjuje sposobnost nošenja djeteta onih koje se kasno odlučuju za majčinstvo.

Prijašnja istraživanja bavila su se uglavnom promjenama raspoloženja u menopauzi, no nekoliko njih upozorilo je na utjecaj depresije na rani ulazak u menopauzu, rekao je.

Istraživanje je pokazalo da depresivne žene za 20 posto izloženije riziku od tzv. perimenopauze.

Perimenopauza obično počinje u četrdesetim godinama, kada počinju promjene u menstrualnom ciklusu, a pojavljuju se napadi vrućice i znojenje.

Prelazak u menopauzu uobičajen je oko pedesete godine, no istraživanje je pokazalo da su neke žene u perimenopauzu ulazile u kasnim tridesetim, kažu autori.

Istraživanjem su bile obuhvaćene 332 žene bez i 644 s dijagnosticiranom depresijom između 36. i 45. godine života.

Harlow je istaknuo da osim osteoporoze i oslabljene seksualne funkcije, rani ulazak u perimenopauzu može uzrokovati kognitivne poremećaje i povećati rizik oboljenja od srčanih bolesti.
Izvor: Hina


Arch Gen Psychiatry. 2003 Jan;60(1):29-36.

Depresivni poremećaj u liason psihijatriji

Depresivni se poremećaji češće javljaju kod bolesnih osoba, posebno kod onih koji su hospitalizirani. Velik broj hospitaliziranih pacijenata treba psihijatrijsku evaluaciju depresije što se radi vrlo rijetko.

Cilj ove studije bio je utvrditi magnitudu ovog problema i prevalenciju depresivnog poremećaja u španjolskim bolnicama kao i socio-demografske te medicinsko-psihijatrijske osobine povezane s depresijom u ovih osoba. Transverzalna studija uključila je 1003 pacijenta, kojima je procijenjena razina psihosocijalnog stresa kao i kvaliteta života (Karnofsky skala). Potom je primijenjena bolnička skala anksioznosti i depresije (Hospital Anxiety and Depression Scale) te su svi pacijenti s rezultatom većim od 11 procijenjeni od strane psihijatara. Zabilježeni su sljedeći rezultati: 18.9 % hospitaliziranih pacijenata pokazivalo je znakove depresivnog poremećaja, depresivni su simptomi češće pronađeni kod žena, zatim kod pacijenata koji nisu bili sposobni za posao, onih s psihijatrijskom poviješću bolesti, kod pacijenata koji su prethodno liječeni psihofarmakološkim sredstvima, kod onih čija je razina psihosocijalnog stresa bila visoke te kod pacijenata s niskom kvalitetom života.

Psihijatrijska je pomoć zatražena za svega 13.7% ovih pacijenata. Zaključeno je kako vrlo visok broj hospitaliziranih pacijenata treba psihijatrijsku evaluaciju depresije, ali se to ne radi dovoljno često.


Actas Esp Psiquiatr. 2001;29(2):75-83.

Depresija nakon moždanog udara i infarkta

Istraživači su pretpostavljali da određene lezije izazvane moždanim udarom mogu učiniti pacijente sklonim depresiji.

Da bi saznali više o navedenoj povezanosti, usporedili su učestalost depresije tijekom jedne godine u 190 pacijenata oboljelih od prvog moždanog udara (prosječna dob 69 godina, 47% žena), sa učestalosti depresije u 200 pacijenata koji su doživjeli prvi infarkt miokarda (prosječna dob 60 godina, 23% žena).

Praćeni su bili pacijenti hitnih odjela s moždanim udarom ili infarktom miokarda. Oni s
prijašnjom dijagnozom depresije, drugih psihijatrijskih poremećaja, demencijom ili afazijom bili su isključeni, kao i oni općenito krhkog emocionalnog stanja. Za utvrđivanje učestalosti depresije autori su rabili standardizirane ljestvice.

Kumulativna jednogodišnja incidencija depresije bila je 39% kod pacijenata s moždanim udarom, a 28 % u pacijenata s infarktom (P=0.06). Ova je razlika, ipak, nestala kad su se uzeli u obzir dob, spol i stupanj hendikepiranosti ispitanika. U otprilike pola pacijenata svake grupe depresija se javila unutar mjesec dana od početka bolesti.

Rezultati ove studije dovode u pitanje tvrdnju da su određene lezije vezane uz moždani udar uzrok depresije. Ipak, moždanom udaru i infarktu zajednički su mnogi rizični čimbenici kao što su dijabetes, hipertenzija i povišen serumski kolesterol, pa ostaje mogućnost da visoka stopa depresije nakon obje ove bolesti proizlazi iz zajedničkog cerebrovaskularnog mehanizma. Depresija, kod oba stanja, može nastati i kao odgovor na opći stres.

Depresija povisuje rizik za kolorektalni karcinom

Žene s depresivnim simptomima pokazuju povišeni rizik od razvoja kolorektalnog karcinoma. Povezanost nije nađena između depresivnih simptoma i kolorektalnih adenoma.

Istraživači su pretpostavili kako depresija povisuje rizik od kolorektalnog karcinoma i kolorektalnih adenoma. Analizirani su pritom podaci od 81 612 žena koje nisu imale karcinom na početku studije. Tijekom studije dijagnosticirano je 400 slučajeva kolorektalnog karcinoma i 680 distalnih kolorektalnih adenoma tijekom 8-godišnjeg perioda praćenja.

Upotrebljen je Mental Health Index kako bi se žene podijelilo u 4 grupe ovisno o izraženosti simptoma depresije. Žene s najviše izraženim depresivnim simptomima imale su i 43% povećani rizik od kolorektalnog karicnoma u uspordbi s ženama koje su imale najniže razine. Povezanost je jače izražena kod žena s prekomjernom masom.

To bi sugeriralo kako depresija može pogoršati negativne efekte pretilosti na razvoj karcinoma. Potrebna su daljnja istraživanja koja bi identificirala točne biološke faktore u povezanosti depresije s kolorektalnim karcinomom.

Dr. Martina Ljubić

Depresija kod majke loše utječe na roditeljske navike

Majke koje imaju simptome depresije poslije rođenja djeteta manje doje dijete, salbije su zainteresirane za igranje i za čitanje djeci. Istraživanje je provedeno na Sveučilištu Columbia.


MENTALNO ZDRAVLJE
Simptomi depresije relativno su česti u prvim mjesecima nakon poroda. kod majki su uobičajeni u ranom djetinjstvu njihove djece. Skoro 18% majki u ovom istraživanju žalilo se na neke simptome depresije u razdoblju od drugog do četvrtog mjeseca poslije poroda.

Rezultati istraživanja su pokazali da je 43,8% majki sa simptomima depresije dojilo djecu u razdoblju od drugog do četvrtog mjeseca iza poroda, dok je kod majki koje nisu imale simptome depresije taj postotak bio 56,9%. U istom razdoblju, 87,4% majki sa simptomima depresije se igralo sa svojom djecom najmanje jednom dnevno, a kod majki koje nisu imale simptome depresije to je činilo njih 91,9%. Isto tako, 22,4% majki sa simptomima depresije je svojoj djeci pokazivalo knjige u usporedbi s 28,2% majki bez simptoma depresije.

Simptomi depresije očito imaju negativan učinak na roditeljske navike majki, posebno one navike koje uključuju aktivan angažman s djecom. Takvi rezultati svakako naglašavaju važnost praćenja simptoma depresije kod novih majki.

No, simptomi depresije nisu utjecali na pridržavanje sigurnosnih navika, kao što su snižavanje temperature vode u bojleru ili postavljanje djeteta u ispravan položaj za spavanje. U ovim slučajevima, istraživači nisu pronašli značajne razlike između majki sa simptomima depresije i majki bez simptoma depresije.


Medical News Today

Kako prepoznati depresiju?

Depresija je stara koliko i čovječanstvo. Ubraja se ne samo u najranije opisane bolesti u povijesti medicine, nego i u najčešće psihičke poremećaje današnjice. Riječ "depresija" podrijetlom je iz latinskoga jezika - latinski depressio dolazi od deprimere, što znači potisnuti, pritisnuti, udubiti ili potlačiti.

o autoru
prof. dr. sc. Ljubomir Hotujac,
predstojnik Klinike za psihijatriju,
KBC Rebro, Zagreb

Što je depresija?
Koje su najčešće zablude vezane uz depresiju?
Što ne smijemo zaboraviti?
Što nije depresija?
Kako prepoznati depresiju?
Koliko često se depresija javlja u populaciji?


Ako nam je teško raditi, družiti se, spavati, jednom riječju više se ne možemo veseliti životu, onda to više nije neraspoloženje, nije obična tuga, nego depresija.
Trenutno je depresija za žene zdravstveni problem broj dva, a u ukupnoj populaciji depresija je na četvrtom mjestu. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije depresija će do 2020. godine postati drugi svjetski zdravstveni problem, a gledajući samo žensku populaciju, zdravstveni problem broj jedan. Posljedica je to kontinuiranog porasta broja depresivnih osoba što se prati od 1910. nadalje. Najmanje svaki deseti čovjek ima šansu jednom u životu oboljeti od depresije, može se javiti od dječje do starije dobi, a naročito je česta u srednjim godinama. Depresija uzrokuje duboke patnje i većina se stručnjaka slaže da je to za čovjeka najbolnije životno iskustvo s kojim se može suočiti.

Depresija je više od obične tuge. Međutim, ako se tuga pojavi bez ikakva razloga ili je ona nesrazmjerna razlogu nastanka, ako ne prestaje ili se ponovno vrati, ako nam je teško raditi, družiti se, spavati, jednom riječju više se ne možemo veseliti životu, onda to više nije neraspoloženje, nije obična tuga, nego depresija.

Mentalno zdravlje - Depresija

Što je depresija?

Depresija je ozbiljan duševni poremećaj, prava bolest koja se mora liječiti. Ona zahtijeva liječenje jer utječe na cjelokupni život bolesnika, a ako se ne liječi, sve se više pogoršava. Zbog neupućenosti, depresiju često ne prepoznaju ni osobe koje od nje pate, kao ni njihova najbliža okolina, čak i kad depresija uzrokuje značajne bračne, obiteljske, profesionalne i socijalne poteškoće. Depresija je bolest sa značajnom smrtnošću. Podaci govore da i do 15% depresivnih osoba počini samoubojstvo. Stoga depresija zahtijeva ozbiljan pristup, čim ranije prepoznavanje i adekvatno liječenje da bi se izbjegle moguće pogubne posljedice.

Koje su najčešće zablude vezane uz depresiju?

* Depresija će brzo proći sama od sebe, pa liječenje i nije potrebno.
* Depresija je nešto što napada samo slabe i bespomoćne.
* Promjenom okoline, proći će i depresija (Depresija je kao kovčeg, putuje zajedno s njegovim vlasnikom!).
* Depresivan čovjek najbolje zna kako mu je (djelomice točno!) pa se sam može i izliječiti (pogrešno!).


Što ne smijemo zaboraviti?

* Depresija nije znak slabosti, depresija je bolest.
* Depresija je izlječiva bolest.
* Što više bolesnik zna o depresiji i što više sudjeluje u programu svog liječenja, lakše će se osloboditi depresije.
* Izlječenje nikada ne dolazi preko noći; potrebno je više tjedana da bi se bolesnik osjećao bolje.
* Depresija je često neprepoznata i od liječnika primarne zdravstvene zaštite, najčešće zbog prisutnih tjelesnih simptoma koji pozornost liječnika odvlače u pogrešnom smjeru.
* Zbog neznanja, krivih stavova i uvjerenja, velik broj depresivnih osoba ne traži medicinsku pomoć.
* Depresiju moramo upoznati da bismo se lakše mogli boriti protiv nje.


Što nije depresija?

* Depresija nije osjećaj prolaznog neraspoloženja, ona je bolest koja značajno narušava svakodnevni život.
* Depresija nije znak moralne slabosti; depresija je posljedica narušene ravnoteže kemijskih tvari u mozgu, pri čemu važnu ulogu igra naslijeđe, stres, način života.
* Velika je razlika između običnog neraspoloženja i patnje uzrokovane depresijom. Kada smo razočarani životom, kada ostanemo bez prijatelja ili izgubimo voljenu osobu, prirodno je da smo tužni i zabrinuti. Takvi događaji gase nam radost življenja, no ubrzo se većina ljudi vraća u svoje uobičajeno stanje.


Kako prepoznati depresiju?


Depresivni bolesnici su slabo raspoloženi, tužni, bezvoljni i pojačano umorni.
Depresija je bolest, jednako kao i povišeni krvni tlak ili šećerna bolest. Bolesnici, kao i kod bilo koje druge kronične bolesti, moraju naučiti kako je prepoznati i nositi se s njom tijekom života. Ne smijete biti posramljeni ako ste depresivni. Izrecite kako se osjećate! Neka Vaš liječnik zna sve o Vašim tegobama. Ako liječnik ne upozna Vaše smetnje, tegobe i simptome, teško mu je postaviti ispravnu dijagnozu. Postoje učinkoviti načini za liječenje depresije i za ponovni povratak u normalan život bez patnje. Ali ako se depresija ne liječi, ona može postati bolest koja ugrožava život!
Na pravu depresiju treba posumnjati kada se osoba konstantno osjeća žalosno svakog dana u razdoblju od dva tjedna ili duže i kada je više ništa ne može razveseliti.

Depresivni bolesnici su slabo raspoloženi, tužni, bezvoljni i pojačano umorni. Depresija se također manifestira ravnodušnošću, bezidejnošću, apatijom, gubitkom životne radosti, ali i u nekim slučajevima pojačanom napetošću, nemirom i razdražljivošću. Isto tako depresija može ometati osnovne tjelesne funkcije, te se manifestirati poremećajem sna, smanjenjem ili pojačanjem apetita, tromošću, nemirom, slabošću, isrpljenošću, gubitkom koncentracije i zaboravljivošću. Depresivno raspoloženje onemogućava bolesnike u obavljanju normalnih i svakodnevnih životnih aktivnosti. Ljudi oboljeli od depresije mogu osjećati pretjerani sram ili krivnju i mogu se opširno baviti mišlju o smrti i umiranju, uključujući i ideje o samoubojstvu.

Koliko često se depresija javlja u populaciji?


Depresija se najčešće javlja u 40-im godinama života.
Depresija je jedan od najčešćih psihičkih poremećaja današnjice. Broj osoba s depresivnim poremećajem raste kontinuirano od početka prošlog stoljeća u svim industrijaliziranim zemljama svijeta. Epidemiološka istraživanja govore da 3-4% populacije boluje od težih, dok 1,5 do 2% od blažih oblika depresije. Žene češće obolijevaju od muškaraca u odnosu 2:1. Točan razlog takve pojave se ne zna, ali je pretpostavka da tome doprinose hormonske promjene u žena, trudnoće i porodi i predodređenost životnih uloga.

Depresija se najčešće javlja u 40-im godinama života, iako se u 50% slučajeva bolest pojavi ranije. U dobi iznad 60 godina javlja se 10% depresija, što ponekad predstavlja dijagnostički problem spram demencija. Nema značajnije razlike u učestalosti javljanja poremećaja između različitih rasa, niti je opažen značajniji utjecaj socijalno-ekonomskog stanja.

Depresija - integralni pristup

Depresiju je potrebno liječiti integralno budući da ona pogađa čitavu osobu, u svim njezinim dimenzijama. To znači da depresivna osoba mora uzimati lijekove (psihofarmake), potrebno je ojačati njezinu socijalnu ili društvenu dimenziju, a treba pomoći psihološki i duhovno.

Višestrukost uzroka depresije
Uzroci depresije
Depresija - bolest svih vremena
Distimija
Maskirana depresija
Duhovnost u liječenju depresije: tko vjeruje - taj djeluje
Prevencija protiv depresije

Višestrukost uzroka depresije


Depresivci se rano bude (dva ili više sati ranije nego uobičajeno), ujutro se loše osjećaju i pokazuju veliku psihomotornu usporenost. Depresivna osoba pati od osjećaja krivnje koja je najčešće iracionalne naravi.
Depresija je teška psihička bolest koja se očituje u bezvoljnosti, tuposti osjećaja, gubitku želje za životom, poremećenom spavanju i jelu, pojačanom umaranju, smanjenoj koncentraciji, niskom stupnju samopoštovanja i samopouzdanja, slabom ili nikakvom zanimanju za druge osobe, za seks i svijet oko sebe.

Depresivci se rano bude (dva ili više sati ranije nego uobičajeno), ujutro se loše osjećaju i pokazuju veliku psihomotornu usporenost. Depresivna osoba pati od osjećaja krivnje koja je najčešće iracionalne naravi, to znači da se osoba osjeća subjektivno krivom za ono zašto nije objektivno kriva. Depresivna osoba čitavim svojim ponašanjem odaje dojam da nije zadovoljna sa sobom, sklona je nesvjesno kažnjavati sebe, a vrlo često pokuša izvršiti samoubojstvo.

Depresija se najčešće javlja u epizodama. Kada se depresija javi prvi put, govor je o depresivnoj epizodi.
Depresivna epizoda može se označiti kao blaga, umjerena, teška ili teška s psihotičnim simptomima. U gotovo polovice oboljelih prva depresivna epizoda javlja se prije 40-te godine života.

Uzroci depresije


Osoba koja ne zna ili ne želi prihvatiti činjenicu da je život težak i da se ne mogu ispuniti sve njezine želje, može lako pasti u depresiju kad se suoči sa životnim poteškoćama za koje misli da se nisu smjele pojaviti u njezinu životu.
Uzroci depresije su višestruki. Treba razlikovati endogenu i reaktivnu (egzogenu) depresiju. Eendogena depresija je većim dijelom biološkog podrijetla, te se kao mogući uzroci za nju smatraju genetska predispozicija odnosno nasljednost, kao i poremećaj raznih sustava u mozgu.

Reaktivne depresije predstavljaju reakcije na životne probleme i stresne situacije koju osoba nije mogla zrelo integrirati u svoju osobnost i svoj život, nego se pred njima osjetila bespomoćnom. To su najčešće stresne situacije kao što su smrt bliske osobe, razvod braka, gubitak posla i sl. Treba još spomenuti kako postoji obična ili nepsihotičnih depresija u kojoj je osoba svjesna svojih poteškoća, ali ostaje u realnom svijetu, dok su u psihotičnoj depresiji prisutne su halucinacije i sumanute ideje i gubitak osjećaja za realnost.

Uzrok depresije može biti nedostatak smisla života. Osoba koja ne zna ili ne želi prihvatiti činjenicu da je život težak i da se ne mogu ispuniti sve njezine želje, može lako pasti u depresiju kad se suoči sa životnim poteškoćama za koje misli da se nisu smjele pojaviti u njezinu životu. Praznina života i nespremnost na žrtvu i odricanje vrlo lako i često odvode osobu u depresiju koja može završiti i u samoubojstvu.

Depresija - bolest svih vremena


Depresija je danas posebno vidljiva jer je privatni život zahvaljujući sredstvima masovne komunikacije postao praktički javan.
Depresija nije bolest samo naše epohe. Ona je bila prisutna u svim razdobljima povijesti, u svim civilizacijama i kulturama. Međutim, može se reći da je ona u ovo naše vrijeme posebno vidljiva, jer je privatni život zahvaljujući sredstvima masovne komunikacije postao praktički javan. Osim toga, čovjek našega vremena naglasak stavlja na emocije, a razum potiskuje u drugi plan. Međutim, kako ne može zadovoljiti sve svoje afektivne želje, a nije spreman na žrtvu i odricanje, puno lakše će pasti u depresiju nego li je to bio slučaj prije kad su subjektivna i iracionalna očekivanja stavljala u drugi plan.

Distimija


Glavni simptom distimije je deprimirano raspoloženje karakterizirano tugom, nelagodom, neraspoloženjem i gubitkom interesa za uobičajene aktivnosti uz samopotcjenjivanje, poteškoće u donošenju odluka i osjećaj beznadnosti.
Čini se da je u ovo naše doba više prisutan poremećaj koji se zove distimija koji spada u skupinu poremećaja raspoloženja i predstavlja blaži oblik depresije. Najčešće započinje neprimjetno u kasnom djetinjstvu i adolescenciji, ali se može pojaviti i kasnije, te je tri puta češća u žena. Glavni simptom je deprimirano raspoloženje karakterizirano tugom, nelagodom, neraspoloženjem i gubitkom interesa za uobičajene aktivnosti uz samopotcjenjivanje, poteškoće u donošenju odluka i osjećaj beznadnosti.

Maskirana depresija


Kod tzv. maskirane depresije bolesnici ne ostvaruju svoje planove iako za to imaju sposobnosti, gube volju za život i često svoje neraspoloženje projiciraju na druge pa njih okrivljuju za svoje muke i nevolje.
Danas je također veoma raširena tzv. maskirana depresija koja se više izražava tjelesnim i vegetativnim simptomima bolesti. Takvi bolesnici nisu uopće svjesni svog depresivnog raspoloženja. Međutim, njihovo svakodnevno ponašanje odaje depresivno raspoloženje. Oni ne ostvaruju svoje planove iako za to imaju sposobnosti, gube volju za život i često svoje neraspoloženje projiciraju na druge pa njih okrivljuju za svoje muke i nevolje.

Duhovnost u liječenju depresije: tko vjeruje - taj djeluje


Potrebno je ojačati socijalnu ili društvenu dimenziju. To znači da se osoba treba što više uključivati u prikladno društvo, aktivirati u sebi želju da pomogne drugima koji su u nevolji, razvijati prijateljske stavove i jednostavno voljeti druge. Ljubav je najbolji lijek protiv depresije.
Depresiju je potrebno liječiti integralno budući da ona pogađa čitavu osobu, u svim njezinim dimenzijama. A to znači depresivna osoba mora uzimati lijekove (psihofarmake) kako bi se izazvala pozitivna reakcija u mozgu, odagnale depresivne misli i poboljšalo emocionalno stanje. Nadalje, potrebno je ojačati socijalnu ili društvenu dimenziju. To znači osoba se treba što više uključivati u prikladno društvo, aktivirati u sebi želju da pomogne drugima koji su u nevolji, razvijati prijateljske stavove i jednostavno voljeti druge. Ljubav je najbolji lijek protiv depresije.

Depresivnoj osobi treba pomoći i psihološki, a to znači treba je naučiti i ohrabriti da ne potiskuje svoje emocije, napose svoju agresivnost i bijes, nego da i te negativne emocije izrazi kontrolirano. Poznato je naime da se kod depresivnih osoba potisnuta agresivnost lako pretvara u krivnju i da se okreće protiv same osobe koja je u sebi, u svojoj podsvijesti nosi. Konačno, a to je zapravo najvažnije, depresivnoj osobi treba pomoći duhovno. Čovjek je osoba po svojoj duhovnoj dimenziji i on je najjači na području duha, slobode i ljubavi.

Naime, u depresiji je glavno raspoloženje nemoć, a vjera je po svojoj naravi svemoć. Depresija paralizira osobu, a vjera je potiče na djelovanje. Tko vjeruje, taj djeluje. Vjera je najjača snaga ovoga svijeta. Vjera je dakle sila koja pobjeđuje i čovjekovu depresiju. Sve ono što jača našu vjeru, a to je molitva, meditacija, sakramentalni život, to pomaže i u nadvladavanju depresije.

Prevencija protiv depresije

Najbolja prevencija protiv depresije je zdrav život, spremnost da se prihvate poteškoće koje nam život svaki dan donosi, a iznad svega, najbolja je prevencija nesebična ljubav prema bližnjemu. Dok iskreno ljubi, osoba ne može biti depresivna. Ljubav čini osobu radosnom. Gdje je na djelu ljubav, tu nema depresije.


o autoru
Doc.dr.sc. Mijo Nikić

Blagdanska depresija

Božićni i novogodišnji blagdani su ispunjeni radosnim događajima, veseljem i optimizmom. No mnogi se u ovo doba osjećaju tužni, bezvoljni, usamljeni, umorni. Takvo se stanje naziva blagdanska depresija.

Depresija
Uzroci blagdanske depresije
Simptomi i trajanje blagdanske depresije
Spriječite blagdansku depresiju

Najčešće se javlja krajem prosinca. Stvorili smo je mi sami. Pritisci kojima smo izloženi svakim se danom sve više gomilaju, a naša tolerancija stresa pada.
Depresija


Ako se tuga pojavi bez ikakva razloga ili je ona nerazmjerna razlogu nastanka, ako ne prestaje ili se ponovno vrati, ako nam je teško raditi, družiti se, spavati, jednom riječju više se ne možemo veseliti životu, onda to više nije neraspoloženje, nije obična tuga, nego depresija.
Trenutno je depresija za žene zdravstveni problem broj dva, a u ukupnoj populaciji depresija je na četvrtom mjestu. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije depresija će do 2020. godine postati drugi svjetski zdravstveni problem, a gledajući samo žensku populaciju, zdravstveni problem broj jedan. Posljedica je to kontinuiranog porasta broja depresivnih osoba. Najmanje svaki deseti čovjek ima šansu jednom u životu oboljeti od depresije, može se javiti od dječje do starije dobi, a naročito je česta u srednjim godinama. Depresija uzrokuje duboke patnje i većina se stručnjaka slaže da je to za čovjeka najbolnije životno iskustvo s kojim se može suočiti. Uzroci blagdanske depresije


U vrijeme velikih blagdana imamo višak slobodnog vremena. Ukoliko slobodno vrijeme nemamo s kime podijeliti ili ga ne možemo kvalitetno ispuniti, normalno je da zapadnemo u depresivno raspoloženje.
Osobama inače sklonim depresijama u prosincu se nameće dodatni teret da su na neki način dužni biti sretni. Blagdanska depresija često zahvaća starije osobe koje su već izgubile partnera ili im djeca stanuju daleko, zatim usamljene ljude koji žive u velikom gradu u kojem nema članova njihove obitelji, a koji nemaju puno prijatelja.

U vrijeme velikih blagdana imamo višak slobodnog vremena. Ukoliko slobodno vrijeme nemamo s kime podijeliti ili ga ne možemo kvalitetno ispuniti, normalno je da zapadnemo u depresivno raspoloženje.

Uzroci blagdanske depresije su:
- povećan stres
- umor
- nemogućnost provođenja vremena s članovima obitelji
- nostalgija za proteklim blagdanskim proslavama
- pretjerana komercijalizacija blagdana
- promjena prehrane
- promjena dnevne rutine

Simptomi i trajanje blagdanske depresije


Osnovne karakteristike ove bolesti su sniženo, depresivno raspoloženje, gubitak osjećaja zadovoljstva, gubitak snage i energije, javljanje osjećaja neodređenog straha (anksioznosti), osjećaj krivnje, besperspektivnosti, bezizglednosti, gubitak volje za životom, razmišljanja o samoubojstvu i pokušaji. Uz to nastupa promjena mišljenja, sna i apetita.
Simptomi sliče kliničkoj depresiji:
- glavobolje
- nesanica
- promjena apetita, debljanje ili mršavljenje
- razdražljivost
- tjeskoba
- pretjeran ili neprimjeren osjećaj krivnje
- smanjena sposobnost jasnog razmišljanja i koncentracije
- smanjen interes za aktivnosti koje obično pružaju zadovoljstvo (seks, rad, druženje s prijateljima, hobiji, uobičajeni oblici zabave)

Osnovne karakteristike ove bolesti su sniženo, depresivno raspoloženje, gubitak osjećaja zadovoljstva, gubitak snage i energije, javljanje osjećaja neodređenog straha (anksioznosti), osjećaj krivnje, besperspektivnosti, bezizglednosti, gubitak volje za životom, razmišljanja o samoubojstvu i pokušaji. Uz to nastupa promjena mišljenja, sna i apetita.

Blagdanska depresija je obično kratkotrajna te traje nekoliko dana ili tjedana prije, tijekom ili netom nakon blagdana. Kad prođe slavljenička euforija, simptomi se obično povlače.

Spriječite blagdansku depresiju


Umjesto nabrajanja nedostataka i svega što nam u životu nedostaje, trebamo početi nabrajati svoje kvalitete i sve ono što imamo.
Kako bi se umanjilo blagdansko neraspoloženje i simptomi depresije, potrebno je pridržavati se nekih mjera. To je stresno razdoblje godine za sve ljude, a no taj se stres može umanjiti. Najlakše je sve tegobe podijeliti s obitelji, prijateljima, bliskim i dragim osobama.

Usprkos bogatom blagdanskom stolu, treba zadržati zdrave prehrambene navike te redovito vježbati.

Pomaže dobra organizacija vremena, pisanje liste stvari koje treba napraviti ili kupiti, određivanje prioriteta, planiranje koliko se novca želi potrošiti te se zadržati u tim financijskim okvirima.

Prihvaćanje vlastitih osjećaja kao posve normalnih u ovo doba godine olakšava psihički teret. Pomaganje drugima, primjerice beskućnicima, siromašnima, nezbrinutoj djeci, onima koji nemaju i koji su sami u ovo blagdansko vrijeme, pomaže nam da shvatimo kako imamo i više nego je dovoljno te da smo bez razloga nezahvalni.

U svemu treba biti umjeren. Ne piti previše alkohola jer suprotno uvriježenom mišljenju, alkohol ne djeluje stimulativno, već pridonosi depresivnosti, a pri povećanoj konzumaciji smanjuje funkcionalnost moždanih stanica i sposobnost koncentracije.

Ne smijete pretjerivati sa slatkom i masnom blagdanskom hranom. Zdrava i uravnotežena prehrana osnovna je pretpostavka dobrog zdravstvenog stanja i raspoloženja, i trebala bi vas zaštititi od nedostatka pojedinih nutrijenata koji mogu uzrokovati razdražljivost, umor i loše raspoloženje. Izbjegavajte grickalice i slatkiše koji često ne sadrže vitamine i minerale. Izbjegavajte napitke koji sadrže kofein u večernjim satima, jer će vam poremetiti san i uzdrmati bioritam.

Ne razmišljajte pretjerano o prošlosti, ne postavljajte nerealna očekivanja ili zahtjeve, ne razmišljajte isključivo o stvarima koje nemamo te osobito ne trošite novac koji nemamo.

Depresivno raspoloženje ponekad je naglašeno zbog osjećaja kako se svi drugi dobro zabavljaju, što nije istina. Gdjegod se ljudi okupe, osobito često na obiteljskim proslavama, u zraku su određena neslaganja, napetosti i razmirice.

Umjesto nabrajanja nedostataka i svega što nam u životu nedostaje, trebamo početi nabrajati svoje kvalitete i sve ono što imamo.


o autoru
PLIVAzdravlje

Depresija stvara trbušno salo

Možda je od piva, možda od čvaraka, a možda i od žalosti. Tuga udvostručuje izglede za dobivanje visceralne masti, tvrde znanstvenici povezujući depresiju i abdominalnu debljinu.

Rezultati petogodišnje studije upućuju na to da depresija predviđa povećanje debljine u području abdomena što nije povezano s općenitom debljinom.

Rezultati upućuju na to da može postojati specifičan patofiziološki mehanizam koji povezuje depresiju s visceralnom (abdominalnom) akumulacijom masti. Ovi rezultati bi također mogli pomoći i u objašnjenju toga zašto depresija povećava rizik od pojave dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti, zaključili su Nicole Vogelzangs i njeni koistraživači s VU University Medical center, Amsterdam.

"Ovo je prva velika studija koja pokazuje da starije osobe sa simptomima depresije, nakupljaju više visceralne masti nego njihovi vršnjaci bez depresije", rekla je Vogelzangs za Reuters Health.

Rezultati, objavljeni u izdanju za prosinac časopisa Archives of General Psychiatry, potječu iz studije na 2,088 odraslih osoba urednog funkcioniranja, u dobi između 70 i 79 godina, koje su bile uključene u studiju naziva Health, Aging and Body Composition Study.

Depresija je bila definirana kao rezultati od 16 ili više na testu naziva Center for Epidemiological Stuudies Depression test. Na početku studije i 5 godina kasnije, procijenjena je općenita debljina pacijenata s indeksom tjelesne mase (BMI, Body Mass Index, odnos visine i težine) kao i postotak masnog tkiva u organizmu.

Abdominalna debljina je određena opsegom struka, sagitalnim dijametrom (širinom tijela od prednjeg dijela do leđa oko abdominalne regije) i količinom unutrašnje abdominalne masti koja je prikazana CT snimkama, stoji u izvještaju.

Nakon uračunavanja sociodemografskih faktora, drugih oboljenja i ukupne debljine, pacijenti koji su imali depresiju na početku studije su imali veće šanse za povećanje i sagitalnog promjera i visceralne masti.

Depresija je, ugrubo, udvostručila izglede za dobivanje visceralne masti, rekla je Vogelzangs. Povezanost s opsegom struka je isto uočena, ali nije bila dovoljno statistički značajna.

Kao što je opisano, povećanje je bilo specifično za visceralnu mast; nisu uočene promjene u ukupnoj debljini. Ovo više podupire biološka u odnosu na objašnjenja vezana uz prehrambene navike, naglasili su autori.

"Kliničari koji liječe pacijente s depresijom bi trebali biti senzibilizirani na činjenicu da su osobe s depresivnim simptomima sklonije dobivanju visceralne masti, s obzirom da to povećava njihov rizik od srčanih bolesti", naglasila je Vogelzangs.

Dodala je da su potrebna daljnja istraživanja za bolje razumijevanje bitnih mehanizama u igri.


Za MojDoktor Maja Vajagić, dr.med.

24SATA Nakon vjenčanja sve češće slijedi depresija mladenaca

Nakon prekrasnog vjenčanja i još ljepšeg medenog mjeseca, novopečene bračne parove sve češće zahvaća postsvadbena depresija

Nakon prekrasnog vjenčanja i još ljepšeg medenog mjeseca, novopečene parove sve češće zahvaća postsvadbena depresija, pokazuju američke i britanske statistike. Osjećaj euforije brzo zamijene tuga i frustracija, pa 10 posto parova ubrzo potraži bračnog savjetnika. U Velikoj Britaniji od postsvadbene depresije pati 275.000 žena

Riječ ljekara Kako stres i depresija izazivaju srčani udar

Svaki laik može reći reći da su psihološke i psihičke smetnje kao što su stres, depresija i anksioznost loše za zdravlje srca, ali na pitanje šta ustvari te smetnje čine srcu, mogu vam odgovoriti rezultati nove studije američki i britanskih ljekara i naučnika.
Emocionalne tegobe imaju negativan uticaj na kardiovaskularni sistem čovjeka, no čovjek sa svojim navikama pospješuje njhovo negativno djelovanje, slažu se ljekari.

Većina ljudi koja ima neke psihološke poteškoće poseže za alkoholom i cigaretama, koji kad se udruže sa fizičkom pasivnošću, izazivaju katastrofu.

Ovi faktori povećavaju rizik od srčanog udara za otprilike 50%, stoji u studiji.

'Pored liječenja psihološkog problema, pacijent se mora uhvatiti ukoštac sa lošim navikama jer liječenje inače neće biti efikasno', rekao je Dr. Mark Hamer, priznati londonski psiholog.

Nakon istraživanja u kojem je učestvovalo 6576 žena i muškaraca, ljekari su otkrili da ljudi koji pate od nekog psihološkog poremećaja, te imaju problema s alkoholom i pušenjem imaju čak 50% veći rizik od srčanog udara i smrti uzrokovane kolapsom kardiovaskularnog sistema.

Studija je objavljena u uglednom naučnom časopisu 'Journal of the American College od Cardiology'.
(Sarajevo-x.com)

ZNANSTVENICI TVRDE: Osjećaji tuge i depresija su dobri za nas

Znanstvenici tvrde kako nas tuga i loše raspoloženje čine snažnijima i sposobnijima za suočavanje sa životnim izazovima.

Znanstvenici tvrde kako se ne moramo uvijek truditi biti optimistični jer je depresija za nas dobra. Tvrde kako nas loše raspoloženje i blaga depresija mogu naučiti da prihvatimo svoju 'jadnu' stranu, ali i motivirati da učinimo pozitivne promjene u svom životu, piše Newscientist. Znanstvenici tvrde kako nas tuga i loše raspoloženje čine snažnijima i sposobnijima za suočavanje sa životnim izazovima. Upravo zahvaljujući njima postajemo sposobniji dostizati velike uspjehe.

Da je depresija dobra za nas tvrdi profesor Jerome Wakefield sa sveučilišta New York, a svoju tvrdnju potkrepljuje time da su neki od vrlo uspješnih ljudi poput Winstona Churchilla, Abrahama Lincolna, Sir Isaaca Newtona i Beethovena također patili od nekog oblika depresije.

Neke su ranije provedene studije također pokazale kako tuga može imati zaštitničku funkciju, ali i da nas uči kako izvući najbolje iz svojih pogrešaka.

Wakefield vjeruje kako je jedna od funkcija negativnih emocija da zaustave našu rutinu i normalno funkcioniranje kako bismo se mogli koncentrirati na stvari koje trebamo popraviti u svom životu. Profesor vjeruje i kako nas upravo negativne emocije sprječavaju da ponovimo istu grešku više puta.

Bez negativnih osjećaja nikada ne bismo uzeli vremena da razmislimo o svom životu i ponašanju zbog čega bismo se mogli naći u stanju kroničnog stresa što je vrlo pogubno za cjelokupno zdravlje, smatra Wakefield.

Depresija - uzroci i prevencija

DEPRESIJA

Većina ljudi povremeno na kratko “potone”. Prava depresija je bolest koja
uzrokuje trajnu tugu, pesimizam, strah i beznađe. Očituje se i fizički i u ponašanju.
Ljudi koji pate od teške depresije moraju se obratiti liječniku, ali prirodne terapije
mogu pomoći onima kod kojih je bolest umjerena te mogu poduprijeti terapiju koju
propiše liječnik.

Povremena tjeskoba sastavni je i normalan dio života. Može biti izazvana
stresnim događajima i nerazriješenim problemima ili sukobima. Dublja, “situacijska”
depresija može se dogodit nakon velikog gubitka, primjerice razvoda braka, smrti bliske
osobe ili poslovne propasti. Neki ljudi koji dožive takav gubitak nemogu se oporaviti jer
pate od neravnoteže moždanih neurotransmitera. Neravnoteža neutrotransmitera može
izazvati depresiju čak i kad se nije dogodilo ništa strašno. U takvim su slučajevima
najbolji stručni tretmani koji se bave i emocinalnom i fizičkom razinom problema.
Depresija se češće dijagnosticira kod žena nego kod muškaraca. To je djelomice zato
što žene lakše potraže stručnu pomoć i jer mogu doživjeti depresiju izazvanu
hormonalnim promjenama.

UZROCI

- Genetska i / ili biokemijska sklonost promjenama raspoloženja i depresiji

- Depresija prije mjesečnice - zbog promjena količine hormona

- Posljeporođajna depresija kao rezultat hormonalnih promjena i drugih
problema kao što su nedostatak potpore partnera ili druge bliske osobe, izolacija,
gubitak radnog mjesta i prihoda

- Teška iskustva u djetinjstvu, kao što je gubitak roditelja, što poslije izaziva depresiju.

- Preosjetljivost na hranu. Takvi bolesnici često imaju i druge simptome

- Osjetljivost na nedostatak dnevne svjetlosti tijekom zime, sto izaziva
sezonski afektivni poremećaj

PREVENCIJA

- Traženje ili prihvaćanje pomoći i potpore

- Zdrava prehrana bogata hranjivim tvarima kako bi se optimiziralo
funkcioniranje mozga

- Ograničavanje uzimanje alkohola i kofeina na količinu koja je jednaka
jednoj do dvije šalice kave na dan

ponavljanje gradiva nije na odmet