Screening na depresiju-depresivni simptomi srednjoškolaca Omiša

Branka Huljev1, Nives Đurašković1, Slađana Štrkalj-Ivezić2

1 Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije,
2Dnevna bolnica, Psihijatrijska Klinika Vrapče, Zagreb


Sažetak
Prema očekivanjima do 2020 godine depresija će postati drugi vodeći javnozdravstveni problem na svijetu, odmah iza ishemijske bolesti srca. Posebno je zabrinjavajuće da od depresije pati sve više djece i mladih.
Depresija u djece vrlo je slična depresiji u odraslih i ako se ne liječi može dovesti do neuspjeha u školi, štetne uporabe alkohola i drugih sredstava ovisnosti, a u najtežim slučajevima ponavljajućih razmišljanja o smrti, do pokušaja ili izvršenja suicida…
U travnju 2005. godine upitnikom na simptome depresije prema 10. Međunarodnoj klasifikaciji (upitnik je preuzet od stručnjaka Dnevne bolnice Vrapče) anketirano je 213 učenika srednjih škola u Omišu (gimnazija, srednja strukovna škola i zanatska škola). Osjećaj gubitka energije i umor je najčešći simptom, 40,1% anketiranih učenika. 34,4% se žali na slabu koncentraciju i teškoće donošenja odluka, dok se 31,6% često osjeća tužnima i bezvoljnima. Samopoštovanje je sniženo kod 24,5% anketiranih adolescenata, dok je njih 22,2 % izgubilo interes za uobičajene aktivnosti. 21,7 % ima jak osjećaj krivnje, dok 19,8% pesimistično gleda na budućnost. 16,5% učenika se žali na promjenu apetita i 15,6% na poremećaj spavanja, a 9% ima ponavljane misli o smrti ili samoubistvu.
Učenicima s 4 i više potvrdnih odgovora preporučeno je savjetovanje s liječnikom, kako bi se odredio dalji terapijski postupak. 4 i više potvrdnih odgovora imao je 41 učenik, gotovo petina anketiranih. U ovoj potencijalno rizičnoj grupi 13 učenika (6,1%) je kao jedan od simptoma imalo razmišljanje o smrti ili suicidu. Smatramo da je ovo vrlo rizična grupa djece koja zahtijeva savjetovanje i daljnju psihološku podršku kao i nadzor ili pomoć psihijatra.

Ključne riječi: adolescenti, depresija, screening, savjetovanje
Prema procjenama SZO depresija će do 2020.godine postati, drugi vodeći javnozdravstveni problem na svijetu, odmah iza ishemijske bolesti srca. Zabrinjavajuće je da od depresije sve više pate djeca i mladi. Podaci Službe za socijalnu medicinu HZJZ, iz 2002. godine, pokazuju da je u starosnoj skupini djece i mladih do 19 godina starosti evidentirano više od 16 000 onih s poremećajima u ponašanju ili duševnim poremećajima, s tendencijom godišnjeg porasta broja bolesnika za 500 do 700.
Vrijeme adolescencije vrijeme je velikih promjena, skokova u sazrijevanju, ali i kriza. Tinejdžer nije više dijete, a nije još odrasla osoba. Kako bi krenuo naprijed, nerijetko prvo kreće nekoliko koraka unatrag. To je uzbudljivo doba traženja vlastite samostalnosti, nove ličnosti, često zbunjujuća prilagodba na «novo tijelo». Napuštajući sigurnost djetinjstva, preuzimaju odgovornost odraslih. Česti nesporazumi roditelja i adolescenata dodatna su otežavajuća okolnost. Ponekad je biti roditelj adolescenta jednako teško životno iskustvo kao biti adolescent. Život s adolescentom se obično poklapa s krizom srednje dobi roditelja i problemima sa sve starijim vlastitim roditeljima.
Još unatrag nekoliko generacija, razdoblje adolescencije u današnjem smislu nije ni postojalo. Adolescencija je bila «kao predvidljivo putovanje vlakom s vagonima koji su došli na odredište svi u isto vrijeme», a danas je to «neizvjesno putovanje automobilom na autoputu», čime se stvara privid slobode i autonomije, gdje vozač donosi individualne odluke. Produljenje redovnog obrazovanja uzrokovalo je da je prelazak iz djetinjstva u svijet odraslih postao dulji i postupniji, što može biti prednost jer mlada osoba ima vremena i mogućnosti pripremiti se na budući život, no može dovesti i do određenih problema. Najznačajniji su među tim problemima kriza ostvarivanja vlastitog identiteta te življenja u konfliktu između potrebe za samostalnošću i ovisnosti o odraslima.
Separaciju od roditelja prati anksioznost koja je vezana uz dvojbu adolescenata, odrasti ili ne, a prati je faza tzv. prirodne žalosti zbog procesa odvajanja od roditelja. Zato mnogi autori depresiju u adolescenciji smatraju normalnim fenomenom koji je vezan uz separaciju od roditelja. Naime, blage depresije, odnosno promjene raspoloženja, prolazne su pojave i odnos zdravog adolescenta koji nastoji razriješiti odvajanje od roditelja i osamostaliti se. Takva depresivna raspoloženja u službi su razvoja i nemaju stalnu kliničku sliku. U kojem će pravcu psihički razvoj mlade osobe teći, ovisi o mnogo faktora: o naslijeđu, o biološkom i psihodinamskom razvoju, utjecaju okoline...
Društvo je nesklono vjerovati da djeca i mladi mogu biti depresivni i suicidalni, ali ponavljani slučajevi djece koja doživljavaju izrazitu tugu i iritabilnost, promjene koncentracije i aktivnosti, apetita i spavanja, uz suicidalne misli i beznadnost, potaknuli su interes europskih pedopsihijatara, koji su prvi put službeno 1971. godine istaknuli potrebe depresivne djece i adolescenata. Depresija u djece vrlo je slična depresiji u odraslih i ako se ne liječi može dovesti do neuspjeha u školi, štetne uporabe alkohola i drugih sredstava ovisnosti, a u najtežim slučajevima ponavljajućih razmišljanja o smrti, do pokušaja ili izvršenja suicida…
Ponukani ovim činjenicama autori su proveli istraživanje u lokalnoj zajednici, kao doprinos prepoznavanju ove rastuće patologije adolescenata. U travnju 2005. godine provedeno je anketno ispitivanje kojim je obuhvaćeno 213 učenika srednjih škola u Omišu; 110 učenika prvih razreda i 103 učenika završnih razreda. Anketom su obuhvaćeni svi profili srednjih škola u Omišu: gimnazija, srednja strukovna škola i zanatska škola. Učenici su odgovarali na anonimni upitnik od 10 pitanja, kojim se vrednuje osjećaj depresije. Upitnik je preuzet od stručnjaka Dnevne bolnice Vrapče Zagreb, koji ga koriste u praktičnom radu. Koncipiran je koristeći se mogućim simptomima depresije po 10. Međunarodnoj klasifikaciji bolesti i pitanja uključuju sve relevantne pokazatelje depresije.
Osjećaj gubitka energije i umor je najčešći simptom; 40,1% mladih odgovara potvrdno na ovaj upit. 34,4% ispitanika ima teškoće s koncentracijom i donošenjem odluka a 31,6% navode da ih muči osjećaj žalosti i utučenosti. Osjećaj sniženog samopouzdanja javlja 24,5% , a njih 22,2% nema više interesa za uobičajene aktivnosti. Nadalje ,osjećaj pretjerane krivnje za bilo što potvrđuje 21,7% učenika, a 19,8% razmišlja na pesimističan način o budućnosti. Smetnje apetita ima 16,5 srednjoškolaca, a 15,6% spavaju loše. O smrti ili samoubojstvu često razmišlja 9,0% mladih.