ponedjeljak, veljače 09, 2009

Depresija i anksioznost kod partnera oboljelih od dijabetesa

Partneri dijabetičara tipa 2 imaju jednaku učestalost depresije i anksioznosti kao i oboljeli, što se posebno odnosi na žene. Znanstvenici su ispitivali i neovisne čimbenike njihove depresije i anksioznosti. Objavljeno u Diabetes Care.

Znanstvenici iz San Francisca, Sveučilišta u Californiji proučavali su skupinu pacijenata, od kojih 75 latinoameričkog i 113 europsko-američkog podrijetla. Također su ispitivali i neovisne rizične faktore za depresiju i anksioznost. Utvrđene su razine potencijalnih stresora iz triju skupina:
1. demografske koja uključuje dob, spol i razinu obrazovanja, 2. status bolesti pacijenta uključujući vrijeme proteklo od postavljanja dijagnoze, razinu HbA, komorbiditet i BMI. Praćena je i 3. skupina - utjecaj obiteljskih stresora, kao što su sukob među partnerima i bliskost članova obitelji. Zavisne varijable, kao što je depresivni poremećaj kod partnera mjereni su skalom depresije Centra za epidemiološke studije dok je nivo anksioznosti određen 9SCL-90 listom simptoma. Istraživači su objavili kako su izmjerene razine depresivnih poremećaja i anksioznosti bile jednako visoke kod partnera kao i kod oboljelih. Nisu pronađene razlike u depresivnom poremećaju među etničkim skupinama, no ženske su partnerice imale veću učestalost ovih problema nego li muški partneri. Utjecaj varijabli iz skupine obiteljskih stresora na depresivni i anksiozni poremećaj bio je znatan, dok su varijable demografske skupine te varijable statusa bolesti tek skromno utjecale na stanje ispitanika. Istraživači su zaključili kako partneri oboljelih trpe jednaku ili čak višu razinu psihološkog stresa od oboljelih od dijabetesa tipa 2, što je posebno izraženo kod partnerica. Mnogi životni stresori doprinose pogoršanju stanja kod partnera oboljelih, a ne samo stanja direktno vezana uz tijek bolesti. Rezultati upućuju kako u liječenju psihičkih smetnji treba pratiti oboje: oboljelog i partnera te se u pristupu koncentrirati više na kvalitetu života nego li na indikatore bolesti.


Diabetes Care 2002; 25: 1564-1570

Nema komentara: